Leukemija – Akutna Limfocitna leukemija (all) u dječjoj dobi

Leukemija je rak krvnih stanica. Većina krvnih stanica nastaje u koštanoj srži. U leukemiji, nezrele krvne stanice postaju stanice raka. Ove stanice ne funkcioniraju  na način na koji bi trebale i sabijaju  (potiskuju) zdrave krvne stanice u koštanoj srži.

Postoje različite vrste leukemija  ovisno o vrsti krvnih stanica koje su  postale maligne. Na primjer, limfoblastična leukemija je rak limfoblasta (bijelih krvnih stanica koje se bore protiv infekcije). Bijele krvne stanice su najčešći tip krvnih stanica koje se pretvaraju u stanice raka. No, i crvene krvne stanice (stanice koje nose kisik od pluća do ostatka tijela) i trombociti (stanice koje sudjeluju u zgrušavanju krvi), također mogu postati stanice raka.

Leukemije se najčešće javljaju kod odraslih osoba starijih od 55 godina, a spadaju među najčešći rak kod djece mlađe od 15 godina.

Leukemija može biti akutna ili kronična. Akutna leukemije je brzo rastući rak i obično se brzo i   pogoršava. Kronična leukemija je sporije rastući rak sa usporenom progresijom tijekom vremena. Liječenje i prognoza bolesti ovise  o vrsti stanica iz kojih je leukemija nastala te o tome da li je akuta ili kronična.

AKUTNA LIMFOCITNA LEUKEMIJA (ALL) U DJEČJOJ DOBI

Akutna limfocitna  leukemija u djetinjstvu (ALL) je vrsta raka u kojem koštana srž stvara previše nezrelih limfocita (tip bijelih krvnih stanica).
Akutna limfocitna leukemija u djetinjstvu (ALL) je rak krvi i koštane srži. Ukoliko se ne liječi, bolest brzo napreduje.
ALL je najčešći tip raka kod djece.

Anatomija kosti: Kost se sastoji od kompaktne kosti, spužvaste kosti i koštane srži. Kompaktna kost čini vanjski sloj kostiju. Spužvasta kost se nalazi uglavnom na krajevima kostiju i sadrži crvenu srž. Koštana srž se nalazi u središtu većine kostiju i ima mnogo krvnih žila. Postoje dvije vrste koštane srži: crvena i žuta. Crvena srž sadrži krvne matične stanice koje mogu postati crvene krvne stanice, bijele krvne stanice ili trombociti. Žuta srž je uglavnom sastavljena od masnoća.

Leukemija može zahvatiti crvene krvne stanice, bijele krvne stanice i trombocite.

U zdravog djeteta, koštanu srž čine matične krvne stanice (nezrele stanice) koje postaju zrelim krvnim stanicama tijekom vremena. Matična krvna stanica može postati mijeloidna matična stanica ili limfoidna matična stanica.

Od mijeloidnih matičnih stanica nastaje jedna od tri vrste zrelih krvnih stanica:

  • Crvene krvne stanice koje nose kisik i druge tvari u sva tkiva tijela.
  • Trombociti koji stvaraju krvne ugruške da se zaustavi krvarenje.
  • Granulociti (bijele krvne stanice) koji se bore protiv infekcije i bolesti.

Limfoidna  matična stanica postaje limfoblastna stanica, a zatim jedna od tri vrste limfocita (bijele krvne stanice):

  • B limfociti koji stvaraju protutijela koja pomažu u borbi protiv infekcije.
  • T limfociti koji pomažu B limfocitima stvarati protutijela koja pomažu u borbi protiv infekcije.
  • Prirodne stanice ubojica koje napadaju stanice raka i viruse.

Razvoj krvnih stanica: Matična krvna stanica prolazi nekoliko koraka kako bi postala crvena krvna stanica, trombocit ili bijela krvna stanica.

Kod ALL-a djece , veliki broj matičnih stanica postaju limfoblasti, odnosno nezreli B ili T limfociti. Ove stanice nazivamo i leukemične stanice. Ove leukemične stanice ne mogu se dobro boriti protiv infekcije. Također, budući da se broj leukemičnih stanica povećava u krvi i koštanoj srži, postoji manje prostora za zdrave bijele i crvene krvne stanice te trombocite. To može prouzrokovati infekcije, anemiju i lakše nastajanje krvarenja.

Dosadašnja liječenja raka i određena genetska stanja utječu na rizik za nastajanje ALL-a u dječjoj dobi.

Mogući faktori rizika za ALL uključuju sljedeće:
-Biti izložen rendgenskim zrakama prije rođenja
-Izlaganje zračenju tijekom života
-Prethodna liječenja kemoterapijom
-Imati  određena genetske poremećaje, kao što su:

-Downov sindrom
-Neurofibromatoza tipa 1
-Bloomov sindrom
-Fanconijeva anemija
-Ataksija-teleangiektazija
-Li-Fraumeni sindrom.
-Nedostatak MMR (mismatch repair- sposobnost DNK da izbjegne greške pri replikaciji)- odnosno mutacije u određenim genima koje zaustavljaju DNK da se popravlja, što dovodi do nastanka raka u ranoj dobi.
-Imati određene promjene u kromosomima ili genima

Znakovi ALL-a u dječjoj dobi uključuju vrućicu i lako nastajanje modrica

Ove i druge znakove i simptome može uzrokovati ALL u dječjoj dobi ili neka druga stanja. Provjerite kod svog liječnika ako vaše dijete ima bilo što od sljedećeg:
-groznica
-lagano nastajanje modrica i krvarenja
-petehije (točkasta krvarenja u koži)
-bol u zglobovima ili kostima
-bezbolne kvržice na vratu, pazuhu, trbuhu ili preponama
-bol ili osjećaj punoće ispod rebara
-bljedilo kože, slabost i osjećaj umora
-gubitak apetita

Testovi koji se koriste za ispitivanje krvi i koštane srži služe za otkrivanje (pronalaženje) i dijagnosticiranje  ALL-a u dječjoj dobi

Mogu se koristiti sljedeći testovi i postupci se koriste prilikom dijagnosticiranja ALL-a dječje dobi te ispitivanja da li su se stanice leukemije proširile na druge dijelove tijela kao što su mozak i testisi:

Fizikalni pregled i povijest bolesti: Fizikalnim pregledom provjeravaju se opći znakovi zdravlja, uključujući provjeru znakova bolesti, kao što su infekcija ili bilo što drugo što se čini neobičnim. Također će se ispitati povijest zdravstvenih navika pacijenta , prošlih bolesti i tretmana.

Kompletna krvna slika (KKS) s diferencijalnom krvnom  slikom (DKS): Postupak u kojem se izvlači uzorak krvi i provjerava sljedeće:
-broj crvenih krvnih stanica i trombocita
-broj i vrsta bijelih krvnih stanica
-količina hemoglobina (proteina koji nosi kisik) u crvenim krvnim stanicama
-udio crvenih krvnih stanica u ukupnom volumenu krvi

Kompletna krvna slika(KKS): Krv se skuplja umetanjem igle u venu i dopuštajući da krv utiče u epruvetu. Uzorak krvi se šalje u laboratorij i broje se crvene krvne stanice, bijele krvne stanice i trombociti. KKS se koristi za testiranje, dijagnozu i praćenje različitih stanja.

Biokemijske krvne pretrage: Postupak u kojem se provjerava uzorak krvi za mjerenje količine određenih tvari koje organi i tkivi u tijelu otpuštaju u krv. Neuobičajena (viša ili niža od normalne) količine te tvari može biti znak neke bolesti.

Aspiracija koštane srži i biopsija: Uzimanje uzorka koštane srži, krvi i malog komada kosti umetanjem šuplje igle u zdjeličnu ili prsnu kost. Patolog pregledava koštanu srž, krv i kost pod mikroskopom tražeći abnormalne stanice.

Aspiracija koštane srži i biopsija. Nakon što se utrne ili anestezira maleno područje kože, igla za biopsiju koštane srži umeće se u pacijentovu zdjeličnu kost. Dobiju se uzorci krvi, kosti i koštane srži i ispituju se pod mikroskopom.

Sljedeći testovi mogu se napraviti na uzorcima krvi ili koštane srži koji se dobiju biopsijom:

Citogenetska analiza: laboratorijski test u kojem se stanice u uzorku krvi ili koštane srži promatraju pod mikroskopom kako bi se utvrdilo postoje li određene promjene u kromosomima limfocita. Na primjer, u Philadelphia kromosom  pozitivnoj  ALL,  dio jednog kromosoma  premiješta na drugi kromosom.

Philadelphia kromosom: Komadi kromosoma 9 i komad kromosoma 22 otkinu se i mijenjaju mjesta. Dio kromosoma 9 koji sadrži onkogen c-alb prmješta se na kromosom 22 i spaja sa BCR genom. Takav kromosom 22 se naziva Philadelphia kromosomom.

Imunofenotipizacija: Postupak koji se koristi za identifikaciju stanica, na temelju vrsta antigena ili markera na površini stanice. Taj se postupak koristi za dijagnosticiranje podtipa ALL-a, uspoređujući stanice raka s normalnim stanicama imunološkog sustava. Na primjer, citokemijska studija može testirati stanice u uzorku tkiva korištenjem kemikalija (boja) za traženje određenih promjena u uzorku. Kemikalija može uzrokovati promjenu boje u jednoj vrsti stanice leukemije, ali ne i u drugoj vrsti stanica leukemije. Provjerava se da li stanice limfociti ili mijeloidne stanice, a ako su stanice maligni limfociti, provjerava se da li su T limfociti ili B limfociti.

Lumbalna punkcija: Postupak koji se koristi za prikupljanje uzorka cerebrospinalne tekućine  ili cerebrospinalnog likvora (CSL) iz kralježnice. To se postiže postavljanjem igle između dva kralješka do cerebrospinalnog likvora u kralježnici i uzimanjem uzorka likvora. Uzorak CSL provjerava se pod mikroskopom tražeći znakove da li se stanice leukemije šire na mozak i leđnu moždinu. Ovaj postupak se također naziva LP ili lumbalna punkcija.

Lumbalna punkcija. Pacijent leži na boku u zgrčenom položaju. Nakon što se maleno područje na donjem dijelu leđa dezinficira i anestezira, spinalna igla (dugo, tanka igla) umeće se u donji dio kralješnice za uzimanje uzorka cerebrospinalne tekućine (CSL, prikazano plavom bojom). Tekućina se šalje u laboratorij na ispitivanje.

Ovaj postupak se provodi nakon što se dijagnosticira leukemija kako bi se vidjelo da li se stanice leukemije šire na mozak i leđnu moždinu. Intratekalna kemoterapija za uništavanje  leukemijskih stanica koje se mogu proširiti na mozak i leđnu moždinu se daje nakon uzimanja uzorka likvora.

Rendgen prsnog koša: Rendgen organa i kostiju unutar prsnog koša. Rendgen je vrsta energetske zrake koja može proći kroz tijelo i na filmu stvara sliku područja unutar tijela. Rentgensko snimanje prsnog koša se čini kako bi se vidjelo da li su stanice leukemije formirale masu unutar prsnog koša.

Neki čimbenici utječu na prognozu (mogućnost oporavka) i mogućnosti liječenja

Prognoza (vjerojatnost oporavka) ovisi o:
*Koliko brzo i koliko nisko pada  broj stanica leukemije nakon prvog mjeseca liječenja.
*Dob u vrijeme dijagnoze, spol, rasa i etnička pripadnost.
*Broj bijelih krvnih stanica u krvi u vrijeme dijagnoze.
*Da li stanice leukemije imaju porijeklo od B limfocita ili T limfocita.
*Postoje li određene promjene u kromosomima ili genima maligno promijenjenih limfocita.
*Ima li dijete Down sindrom.
*Da li se stanice leukemije nalaze u cerebrospinalnoj tekućini.
*Težina djeteta u vrijeme postavljanja dijagnoze i tijekom liječenja.

Opcije liječenja ovise o:
*Da li stanice leukemije imaju porijeklo od B limfocita ili T limfocita.
*Je li dijete uobičajeno rizično, visoko rizično ili vrlo visoko rizično.
*Dob djeteta u vrijeme dijagnoze.
*Postoje li određene promjene u kromosomima limfocita, kao što je Philadelphia kromosom.
*Je li dijete liječeno steroidima prije početka terapije.
*Koliko brzo i koliko nisko pada broj stanica leukemije tijekom liječenja.

Za leukemiju koja se ponovno vraća nakon liječenja, prognoze i mogućnosti liječenja ovise djelomično o sljedećem:
*Koliki je vremenski period između vremena postavljanja dijagnoze i vremena kada se leukemija vratila.
*Da li se leukemija vratila u koštanu srž ili u druge dijelove tijela.

RIZIČNE SKUPINE ZA AKUTNU LIMFOCITNU  LEUKEMIJU U DJEČJOJ DOBI

U ALL-u dječje dobi rizične skupine koriste se za planiranje liječenja.

U dječjoj dobi postoje tri rizične grupe:

  1. Standardni (niski) rizik: Uključuje djecu u dobi od 1 do mlađe od 10 godina koji imaju broj bijelih krvnih zrnaca manji od 50.000 / μL u vrijeme dijagnoze.
  2. Visoki rizik: Uključuje djecu od 10 i više godina i / ili djecu s brojem bijelih krvnih stanica od 50.000 / μL ili više u vrijeme dijagnoze.
  3. Vrlo visoki rizik: Uključuje djecu mlađu od 1. godine, djecu s određenim promjenama u genima, djecu koja imaju spor odgovor na početno liječenje i djecu koja još uvijek imaju znakove leukemije nakon prva 4 tjedna liječenja.

Ostali čimbenici koji utječu na stupanj rizika uključuju sljedeće:
*Hoće li stanice leukemije nastati od B limfocita ili T limfocita.
*Postoje li određene promjene u kromosomima ili genima limfocitima.
*Koliko brzo i koliko nisko pada broj stanica leukemija nakon početnog liječenja.
*Da li se stanice leukemije nalaze u cerebrospinalnoj tekućini u vrijeme dijagnoze.

Važno je znati u koju grupu rizika dijete spada kako bi se planiralo liječenje. Visokorizična ili vrlo  visokorizična djeca sa ALL-om obično dobivaju više vrsta antitumorskih lijekova i / ili veće doze lijekova protiv raka nego djeca sa standardnim rizikom za ALL.

Relapsna (recidivna) akuta limfocitna leukemija u dječjoj dobi je vrsta raka koji se vratio nakon terapije.

Leukemija se može vratiti u krv i koštanu srž, mozak, leđnu moždinu, testise ili druge dijelove tijela.

Refrakterna ALL u  dječjoj dobi je ona koja ne odgovara na liječenje.

LIJEČENJE AKUTNE LIMFOCITNE LEUKEMIJE DJEČJE DOBI

Postoje različite vrste liječenja ALL-a u dječjoj dobi.

Za djecu sa akutnom limfocitnom leukemijom dostupne su različite vrste liječenja. Neki tretmani su standardni (trenutno se koriste za liječenje), a neki se ispituju u kliničkim ispitivanjima. Kliničko ispitivanje liječenja je istraživačka studija koja je namijenjena poboljšanju trenutačnih tretmana ili dobivanju informacija o novim tretmanima za pacijente s rakom. Kada klinička ispitivanja pokazuju da je novi tretman bolji od standardnog liječenja, novi tretman može postati standardni tretman.

Budući da je rak u djece rijedak, potrebno je razmotriti sudjelovanje u kliničkom ispitivanju. Neka klinička ispitivanja su otvorena samo za pacijente koji se još nisu počeli liječiti.

Djecu s ALL-om trebao bi liječiti tim liječnika koji su stručnjaci za liječenje leukemije u dječjoj dobi

Liječenje će nadgledati pedijatrijski onkolog, liječnik specijaliziran za liječenje djece s rakom. Pedijatrijski onkolog radi s drugim dječjim zdravstvenim stručnjacima koji su stručnjaci za liječenje djece s leukemijom i specijalizirani su za određena područja medicine. To može uključivati sljedeće stručnjake:
*Pedijatar
*Hematolog
*Medicinski onkolog
*Dječji kirurg
*Onkolog -radioterapeut
*Neurolog
*Patolog
*Radiolog
*Pedijatrijska medicinska sestra
*Socijalni radnik
*Specijalist za rehabilitaciju
*Psiholog

Djeca i adolescenti mogu imati nuspojave povezane s liječenjem koje se javljaju mjesecima ili godinama nakon liječenja akutne limfoblastične leukemije

Redovni kontrolni pregledi  su vrlo važni. Liječenje može uzrokovati nuspojave i dugo vremena nakon što je završilo. Nazivamo ih kasnim posljedicama ili kasnim nuspojavama terapija.

Kasne nuspojave liječenja raka mogu uključivati:
*Fizički problemi, uključujući probleme sa srcem, krvnim žilama, jetrom ili kostima i probleme sa plodnosti. Kada se deksrazoksan daje uz kemoterapijske  lijekove antracikline, rizik od kasnih srčanih nuspojava se smanjuje.
*Promjene raspoloženja, osjećaja, razmišljanja, učenja ili pamćenja. Djeca mlađa od 4 godine koja su primila terapiju zračenja mozga imaju veći rizik od tih nuspojava.
*Pojava druge vrste raka, kao što su tumori mozga, rak štitnjače, akutna mijeloidna leukemija i mijelodisplastični sindrom.
*Neke kasne posljedice terapija mogu se liječiti ili kontrolirati. Važno je razgovarati s liječnikom o mogućim kasnim posljedicama uzrokovanim nekim tretmanima.

Liječenje  ALL-a dječje dobi  obično ima tri faze

Liječenje ALL-a dječje dobi se vrši u fazama:

Indukcija remisije: Ovo je prva faza liječenja. Cilj je ubiti stanice leukemije u krvi i koštanoj srži. Ovo dovodi leukemiju u remisiju.

Konsolidacija: Ovo je druga faza liječenja. Počinje nakon što je leukemija u remisiji. Cilj terapije konsolidacije jest ubiti bilo koju stanice leukemije koja ostaje u tijelu i koja može  uzrokovati recidiv.

Održavanje: Ovo je treća faza liječenja. Cilj je ubiti sve preostale stanice leukemije koje mogu ponovno početi rasti i uzrokovati recidiv. Terapija se obično daje u nižim dozama od onih koje se koriste tijekom indukcije remisije i faze konsolidacije. Neuzimanje terapije propisane od strane liječnika tijekom terapije održavanja povećava vjerojatnost da će se rak vratiti. Ovo se naziva i faza kontinuiranog održavanja.

U liječenju ALL-a dječje dobi koriste se četiri vrste standardnih terapijskih postupaka:

Kemoterapija

Kemoterapija je liječenje raka koje koristi lijekove za zaustavljanje rasta stanica raka, bilo ubijanjem stanica ili zaustavljanjem njihovog dijeljenja. Kada se kemoterapija uzima na  usta ili ubrizgava u venu ili mišić, lijekovi ulaze u krvotok i mogu doći do stanice raka svugdje u  tijelu (sistemska kemoterapija). Kada se kemoterapija daje  izravno u cerebrospinalnu tekućinu (intratekalna kemoterapija), organ ili tjelesnu šupljinu kao što je abdomen, lijekovi uglavnom djeluju na stanice raka u tim područjima (lokalna  kemoterapija). Kombinirana kemoterapija je liječenje pomoću više od jednog lijeka protiv raka. Način na koji se kemoterapija daje ovisi o tipu i stadiju raka koji se liječi.

Način na koji se kemoterapija daje ovisi u kojoj je djete rizičnoj skupini. Djeca s visokorizičnim ALL-om dobivaju više vrsta lijekova protiv raka i veće doze lijekova nego djeca sa standardnim rizikom ALL-a. Intratekalna kemoterapija može se koristiti za liječenje ALL-a dječje dobi koja se proširila ili se može proširiti na mozak i leđnu moždinu.

Terapija radijacijom ili zračenjem

Radioterapija je liječenje raka koja koristi visoko-energetske rendgenske zrake ili druge vrste zračenja kako bi se ubile stanice raka ili im se zaustavilo rast. Postoje dvije vrste radijacijske terapije:

Vanjska radioterapija koristi stroj izvan tijela kako bi poslali zračenje prema raku.

Unutarnja radioterapija ili brahiterapija je vrsta radioterapije kod koje se minijaturni radioaktivni izvori zračenja dovode u kontakt sa tumorom. Radioaktivni izvori zračenja se u kontakt sa tumorom dovode na različite načine: stavljanjem izvora u katetere koji su postavljeni u tjelesne šupljine ili postavljanjem u igle koje su prethodno postavljene u tumor ili neposrednu blizinu tumora.

Način na koji se daje terapija zračenjem ovisi o vrsti raka koji se liječi. Vanjska radioterapija može se koristiti za liječenje ALL-a dječje dobi koja se proširila ili se može proširiti na mozak i leđnu moždinu ili testise. Također se može koristiti za pripremu koštane srži za transplantaciju matičnih stanica.

Ciljana terapija

Ciljana terapija je liječenje koje koristi lijekove ili druge tvari za prepoznavanje i napad na specifične stanice raka bez oštećenja normalnih stanica.

Inhibitori tirozin kinaze (TKI) su ciljani terapijski lijekovi koji blokiraju enzim, tirozin kinazu, koji  potiče matične stanice da se razvijaju u bijele krvne stanice ili blaste više nego što ih tijelu  treba. Imatinib mesilat je TKI koji se koristi u liječenju djece s Philadelphia koromosom pozitivnom ALL-om. Dasatinib i ruxolitinib su TKI koji se proučavaju u liječenju novo dijagnosticiranih, visoko rizičnih ALL-a.

Terapija monoklonalnim protutijelima je liječenje raka koje koristi protutijela koja su napravljena u laboratoriju iz jednog tipa stanica imunološkog sustava. Ta protutijela mogu identificirati tvari na stanicama raka, tj. antigen kao specifičnu strukturu oznake na površini stanice. Svako monoklonalno antitijelo prepoznaje specifični antigen na kancerogenoj stanici.  Antitijela se pričvršćuju na antigen i ubijaju stanice raka, blokiraju njihov rast ili širenje. Monoklonalna protutijela daju su infuzijom. Mogu se koristiti samostalno ili u kombinaciji sa drugim onkološkim lijekovima ili zračenjem. Blinatumomab i inotuzumab su monoklonalna protutijela koja se proučavaju u liječenju refraktorne ALL u dječjoj dobi.

Nove vrste ciljane terapije također se proučavaju u liječenju ALL-a dječje dobi.

Liječenje koje se koristi za ubijanje stanica leukemije koje su se proširile ili se mogu proširiti na mozak, leđnu moždinu ili testise.

Liječenje za ubijanje stanica leukemije ili sprječavanje širenja stanica leukemije u mozak i leđne moždine (središnji živčani sustav, CNS) naziva se CNS-usmjerena terapija. Kemoterapija se može koristiti za liječenje leukemije koja se širi ili se može proširiti na mozak i leđnu moždinu. Budući da standardne doze kemoterapije ne mogu doći do stanica leukemije u CNS-u, stanice leukemije se mogu sakriti u CNS-u. Sustavna kemoterapija dana u visokim dozama ili intratekalna kemoterapija (u cerebrospinalnu tekućinu) može doći do stanica leukemije u CNS-u. Ponekad se daje i vanjska radijacijska terapija mozga.

 

Intratekalna kemoterapija. Antitumorski lijekovi se ubrizgavaju u intratekalni prostor, prostor koji sadrži cerebrospinalnu tekućinu (CSL, prikazano plavom bojom). Postoje dva različita načina za to. Jedan od načina, prikazan u gornjem dijelu slike, je ubrizgavanje lijekova u spremnik Ommaya (kupolasti spremnik koji se stavlja ispod vlasišta tijekom operacije, sadrži  lijekove koji dalje prolaze kroz malu cijev u mozak ). Drugi način, prikazan u donjem dijelu slike, je ubrizgavanje lijekova izravno u CSL u donjem dijelu kralježnice, nakon što je malo područje na donjem dijelu leđa utrnjeno ili anestezirano za prolaz igle.

Ovi tretmani se daju uz liječenje koje se koristi za ubijanje stanica leukemije u ostatku tijela. Sva djeca s ALL-om primaju CNS-usmjerenu terapiju kao dio indukcijske terapije i terapije konsolidacije, a ponekad i tijekom terapije održavanja.
Ako se stanice leukemije šire na testise, liječenje uključuje velike doze sistemske kemoterapije, a ponekad i terapiju zračenjem.

Nove vrste liječenja ispituju se kroz klinička istraživanja

CAR T-stanična terapija (CAR-chimeric antigen receptor)

CAR T-stanična terapija je vrsta imunoterapije koja mijenja bolesnikove T stanice (tip stanice imunološkog sustava) koje će napadati određene bjelančevine na površini stanica raka. T-stanice se uzimaju iz pacijenta i posebni receptori se dodaju na njihovu površinu u laboratoriju. Modificirane stanice nazivaju se (CAR)-T stanicama. CAR- T stanice se uzgajaju u laboratoriju i daju pacijentu infuzijom. CAR- T stanice se umnožavaju u pacijentovoj krvi i napadaju stanice raka. CAR T-stanična terapija se proučava u liječenju relapsne ALL-a dječje dobi, tj. one koja se ponovo vratila.

Pacijenti mogu razmisliti žele li sudjelovati u kliničkom ispitivanju.

Za neke pacijente sudjelovanje u kliničkom ispitivanju može biti najbolji izbor za liječenje. Klinička ispitivanja dio su procesa istraživanja raka. Klinička ispitivanja su učinjena kako bi se utvrdilo je li novi tretman raka siguran i učinkovit ili bolji od standardnog liječenja.

Mnogi današnji standardni tretmani za rak temelje se na ranijim kliničkim ispitivanjima. Pacijenti koji sudjeluju u kliničkom ispitivanju mogu primiti standardni tretman ili biti među prvima koji će primiti novi tretman.
Pacijenti koji sudjeluju u kliničkim ispitivanjima također pomažu poboljšati način liječenja raka u budućnosti. Čak i kada klinička ispitivanja ne dovode do učinkovitih novih tretmana, često se bave važnim pitanjima i pomažu u poticanju istraživanja.

Pacijenti mogu ući u klinička ispitivanja prije, tijekom ili nakon početka liječenja raka.

Neka klinička ispitivanja uključuju samo bolesnike koji još nisu liječeni. Ostala su ispitivanja tretmane za pacijente čije liječenje do tada nije bilo uspješno. Postoje i ispitivanja koja testiraju nove načine za zaustavljanje povrata ili relapsa raka ili smanjenje nuspojava liječenja raka.

Možda će biti potrebni i daljnji testovi.

Neki od testova koji su učinjeni radi dijagnosticiranja raka ili otkrivanja stadija raka mogu se ponoviti. Neki će se testovi ponavljati kako bi se vidjelo koliko dobro djeluje terapija, da li se stanje promijenilo i da li se rak ponovo vratio. Odluke o tome hoće li se nastaviti, mijenjati ili će prestati liječenje, mogu se temeljiti na rezultatima tih testova.

Aspiracija koštane srži i biopsija se obavljaju tijekom svih faza liječenja kako bi se vidjelo koliko je terpija učinkovita i kako napreduje.

OPCIJE LIJEČENJA AKUTNE LIMFOCITNE LEUKEMIJE U DJEČJOJ DOBI PO RIZIČNIM SKUPINAMA

Novodijagnosticirana akutna limfocitna leukemija standardnog rizika u dječjoj dobi

Liječenje standardno rizične akutne limfocitne leukemije u dječjoj dobi (ALL) tijekom indukcije, konsolidacije i faze održavanja remisije uvijek uključuje kombiniranu kemoterapiju. Kada su djeca u remisiji nakon indukcijske terapije, može se provesti transplantacija matičnih stanica pomoću matičnih stanica od donora. Kada djeca nisu u remisiji nakon indukcijske terapije, daljnje liječenje je obično isto ono koje se daje djeci s visokorizičnim ALL-om.

Intratekalna kemoterapija daje se za sprečavanje širenja stanica leukemije u mozak i leđnu moždinu.

Tretmani koji se proučavaju u kliničkim ispitivanjima za standardne rizike uključuju nove kemoterapijske režime.

Novodijagnosticirana visokorizična akutna limfocitna leukemija u dječjoj dobi

Liječenje visokorizične akutne limfocitne leukemije u djetinjstvu (ALL) tijekom indukcije, konsolidacije  i faze održavanja remisije uvijek uključuje kombiniranu kemoterapiju. Djeca u visokorizičnoj skupini ALL-a  dobivaju više vrsta antitumorskih lijekova i veće doze lijekova protiv raka, osobito tijekom faze konsolidacije od djece u standardnoj rizičnoj skupini.

Intratekalna i sistemska kemoterapija daju se kako bi se spriječilo ili liječilo širenje stanica leukemije u mozak i leđnu moždinu. Ponekad se također primjenjuje terapija zračenja  mozga.

Tretmani koji se proučavaju u kliničkim ispitivanjima za visoko rizične ALL uključuju nove kemoterapijske režime s ili bez ciljane terapije ili presađivanja matičnih stanica.

Novodijagnosticirana akutna limfocitna leukemija u u dječjoj dobi vrlo visokog rizika

Liječenje vrlo visokorizične akutne limfocitne leukemije u dječjoj dobi (ALL) tijekom indukcije, konsolidacije  i faze održavanja remisije uvijek uključuje kombiniranu kemoterapiju. Djeca u skupini s vrlo visokom rizikom primaju više vrsta antitumorskih lijekova nego djeca u skupini s visokim rizikom. Nije jasno hoće li transplantacija matičnih stanica tijekom prve  remisije pomoći djetetu da dulje živi.

Intratekalna i sistemska kemoterapija daju su kako bi se spriječilo ili liječilo širenje stanica leukemije u mozak i leđnu moždinu. Ponekad se također primjenjuje  terapija zračenjau mozga.

Tretmani koji se proučavaju u kliničkim ispitivanjima za visokorizične ALL kod djece uključuju nove kemoterapijske režime s ciljanom terapijom ili bez nje.

Posebne skupine novodijagnosticirane akutne limfocitne leukemije dječje dobi

Akutna limfocitna leukemija T-limfocita u dječjoj dobi

Liječenje akutne limfocitne leukemije T-limfocita dječje dobi tijekom indukcije, konsolidacije i faze održavanja remisije uvijek uključuje kombiniranu kemoterapiju. Djeca s leukemijom T-limfocita dobivaju više vrsta antitumorskih lijekova i veće doze lijekova protiv raka nego djeca s novodijagnosticiranom leukemijom standardnog rizika.

Intrateka i sistemska kemoterapija dani su kako bi se spriječilo širenje stanica leukemije u mozak i leđnu moždinu. Ponekad se primjenjuje i terapija zračenja  mozga.
Tretmani koji se proučavaju u kliničkim ispitivanjima akutne limfocitne leukemije T-stanica uključuju nove antikancerogene lijekove i kemoterapijske režime s ili bez ciljane terapije.

Dojenčad  s ALL-om

Liječenje dojenčadi sa ALL-om tijekom indukcije, konsolidacije i faze održavanja remisije uvijek uključuje kombiniranu kemoterapiju. Dojenčad s ALL-om dobivaju različite antikancerogene lijekove i veće doze lijekova protiv raka nego djeca od jedne i više godina u skupini standardno rizičnih leukemija. Nije jasno hoće li transplantacija matičnih stanica tijekom prve remisije pomoći djetetu da dulje živi.

Intratekalna i sistemska kemoterapija daju su kako bi se spriječilo širenje stanica leukemije u mozak i leđnu moždinu.

Tretmani koji se proučavaju u kliničkim ispitivanjima za novorođenčad sa ALL-om uključuju sljedeće:

  • Kliničko ispitivanje kemoterapije nakon čega slijedi transplantacija matičnih stanica od donora za dojenčad s određenim genskim promjenama.
Djeca od 10 i više godina i adolescenti sa ALL-om

Liječenje ALL-a u djece i adolescenata (10 i više godina) tijekom indukcije, konsolidacije i faze održavanja remisije uvijek uključuje kombiniranu kemoterapiju. Djeca od 10 i više godina i adolescenti sa ALL-om  dobivaju  više vrsta antitumorskih lijekova i veće doze lijekova protiv raka nego djeca u skupini standardnog rizika.

Intratekalna i sistemska kemoterapija daju se kako bi se spriječilo širenje stanica leukemije u mozak i leđnu moždinu. Ponekad se primjenjuje i terapija zračenja mozga.

Tretmani koji se proučavaju u kliničkim ispitivanjima za djecu od 10 i više godina i adolescente sa ALL-om uključuju nove antikancerogene lijekove i kemoterapijske režime s ciljanom terapijom ili bez nje.

Philadelphia kromosom-pozitivna ALL

Liječenje Philadelphia kromosom pozitivne  ALL dječje dobi tijekom indukcije, konsolidacije i faze održavanja remisije može uključivati sljedeće:

  • Kombinirana kemoterapija i ciljana terapija s inhibitorom tirozin kinaze (imatinib mesilat) sa ili bez transplantacije matičnih stanica koristeći matične stanice donora.
Refraktorna  akutna limfocitna leukemija dječje dobi

Nema standardnog liječenja za liječenje refraktorne akutne limfocitne leukemije djeteta (ALL).Neki od tretmana koji se proučavaju u kliničkim ispitivanjima za refraktornu dječju ALL uključuju:

  • Ciljana terapija (blinatumomab ili inotuzumab).
  • CAR-T stanična terapija (CAR- chimeric antigen receptor)
Relapsna ili povratna akutna limfocitna leukemija u dječjoj dobi

Standardno liječenje relapsne dječje akutne limfocitne leukemije (ALL) koja se vraća u koštanu srž može uključivati sljedeće:

  • Kombinirana kemoterapija.
  • Kemoterapija sa ili bez zračenja cijelog tijela nakon kojeg slijedi transplantacija matičnih stanica donora.

Standardno liječenje relapsne dječje akutne limfocitne leukemije (ALL) koja se vraća izvan koštane srži može uključivati sljedeće:

  • Sustavna kemoterapija i intratekalna kemoterapija s radijacijskom terapijom mozga i / ili leđne moždine za rak koji se vraća samo u mozak i leđnu  moždinu.
  • Kombinirana kemoterapija i terapija zračenjem za rak koji se vraća samo u testise.
  • Transplantacija matičnih stanica za rak koji se ponovo vratio u mozak i / ili leđnu moždinu.

Neki od tretmana koji se proučavaju u kliničkim ispitivanjima za relapsnu dječju akutnu limfocitnu leukemiju uključuju:

  • Novi protutumorski lijekovi i novi kombinirani kemoterapijski tretmani.
  • Kombinirana kemoterapija i nove vrste ciljane terapije (blinatumomab ili inotuzumab).
  • CAR-T staničana terapija (CAR-chimeric antigen receptor)