Leukemija – Kronična Limfocitna leukemija – KLL

Leukemija je rak krvnih stanica. Većina krvnih stanica nastaje u koštanoj srži. U leukemiji, nezrele krvne stanice postaju stanice raka. Ove stanice ne funkcioniraju  na način na koji bi trebale i sabijaju  (potiskuju) zdrave krvne stanice u koštanoj srži.

Postoje različite vrste leukemija  ovisno o vrsti krvnih stanica koje su  postale maligne. Na primjer, limfoblastična leukemija je rak limfoblasta (bijelih krvnih stanica koje se bore protiv infekcije). Bijele krvne stanice su najčešći tip krvnih stanica koje se pretvaraju u stanice raka. No, i crvene krvne stanice (stanice koje nose kisik od pluća do ostatka tijela) i trombociti (stanice koje sudjeluju u zgrušavanju krvi), također mogu postati stanice raka.

Leukemije se najčešće javljaju kod odraslih osoba starijih od 55 godina, a spadaju među najčešći rak kod djece mlađe od 15 godina.

Leukemija može biti akutna ili kronična. Akutna leukemije je brzo rastući rak i obično se brzo i   pogoršava. Kronična leukemija je sporije rastući rak sa usporenom progresijom tijekom vremena. Liječenje i prognoza bolesti ovise  o vrsti stanica iz kojih je leukemija nastala te o tome da li je akuta ili kronična.

KRONIČNA LIMFOCITNA LEUKEMIJA- KLL

Opće informacije o kroničnoj  limfocitnoj  leukemiji
  • Kronična limfocitna leukemija je vrsta raka u kojem koštana srž proizvodi previše limfocita (tip bijelih krvnih stanica).
  • Leukemija može pogoditi crvene krvne stanice, bijele krvne stanice i trombocite.
  • Starija dob može povećati rizik od razvoja kronične limfocitne leukemije.
  • Znakovi i simptomi kronične limfocitne leukemije uključuju povećane limfne čvorove i umor.
  • Testovi koji ispituju krv, koštanu srž i limfne čvorove služe za otkrivanje (pronalaženje) i dijagnosticiranje kronične limfocitne leukemije.
  • Neki čimbenici utječu na mogućnosti liječenja i prognozu (vjerojatnost oporavka).
Kronična limfocitna leukemija je vrsta raka u kojem koštana srž proizvodi previše limfocita (tip bijelih krvnih stanica)

Kronična limfocitna leukemija (KLL) je bolest krvi i koštane srži koja sporo napreduje. CLL je jedna od najčešćih vrsta leukemija  kod odraslih osoba. Često se javlja tijekom ili poslije srednje životne dobi. Rijetko se javlja kod djece.

 

Anatomija kosti: Kost se sastoji od kompaktne kosti, spužvaste kosti i koštane srži. Kompaktna kost čini vanjski sloj kostiju. Spužvasta kost se nalazi uglavnom na krajevima kostiju i sadrži crvenu srž. Koštana srž se nalazi u središtu većine kostiju i ima mnogo krvnih žila. Postoje dvije vrste koštane srži: crvena i žuta. Crvena srž sadrži krvne matične stanice koje mogu postati crvene krvne stanice, bijele krvne stanice ili trombociti. Žuta srž je uglavnom sastavljena od masnoća.

Leukemija može zahvatiti crvene krvne stanice, bijele krvne stanice i trombocite.

Uobičajeno, u tijelo se stvaraju matične krvne stanice (nezrele krvne stanice) koje postaju zrele krvne stanice tijekom vremena. Matična krvna stanica može postati mijeloidna matična stanica ili limfoidna matična stanica.

Mijeloidna matična stanica postaje jedna od tri vrste zrelih  krvnih stanica:

  • Crvene krvne stanice koje nose kisik i druge tvari u sva tkiva tijela.
  • Bijele krvne stanice koje se bore protiv infekcija i bolesti.
  • Trombociti koji stvaraju krvne ugruške da se zaustavi krvarenje.

Limfoidna stanica matičnih stanica postaje limfoblastna stanica, a zatim jedna od tri vrste limfocita (bijele krvne stanice):

  • B limfociti koji stvaraju protutijela koja pomažu u borbi protiv infekcija.
  • T limfociti koji pomažu B limfocitima da proizvode protutijela za borbu protiv infekcija.
  • Prirodne stanice ubojice ( NK-natural killer stanice) koje napadaju stanice raka i viruse.

Razvoj krvnih stanica: Matična krvna stanica prolazi nekoliko koraka kako bi postala crvena krvna stanica, trombocit ili bijela krvna stanica.

U KLL previše matičnih krvnih stanica postaju abnormalni limfociti i ne postaju zdrave bijele krvne stanice. Abnormalni limfociti se mogu nazvati i stanicama leukemije. Takvi limfociti se ne mogu dobro boriti protiv infekcije. Također, budući da se broj limfocita povećava u krvi i koštanoj srži, ima manje prostora za zdrave bijele krvne stanice, crvene krvne stanice i trombocite. To može uzrokovati infekciju, anemiju i lakše nastajanje krvarenja.

Starija dob može povećati  rizik od razvoja kronične limfocitne leukemije

Sve što povećava rizik od dobivanja bolesti naziva se čimbenik rizika. Imajući faktor rizika ne znači da ćete dobiti rak; Bez faktora rizika ne znači da nećete dobiti rak. Razgovarajte sa svojim liječnikom ako smatrate da ste u rizičnoj skupini. Čimbenici rizika za KLL uključuju sljedeće:
-srednja ili starija životna dob, muški rod, bijela rasa
-pojava kronične limfocitne leukemije ili raka limfnog sustava u obitelji
-prisutnost bolesti među rodbinom ruskih ili istočnoeuropskih Židova

Znakovi i simptomi kronične limfocitne leukemije uključuju povećane limfne čvorove i umor

Obično KLL ne uzrokuje nikakve znakove ili simptome i otkriva se najčešće tijekom rutinskog testa krvi. Znakovi i simptomi mogu biti uzrokovani KLL ili drugim bolestima i stanjima. Provjerite kod svog liječnika ako imate bilo što od sljedećeg:
-bezbolno oticanje limfnih čvorova na vratu, pazuhu, trbuhu ili preponama
-osjećaj jakog umora
-bol ili osjećaj punoće pod rebrima
-vrućica i infekcija
-neobjašnjivi gubitak težine

Testovi koji koriste za ispitivanje krvi i koštane srži, a služe za otkrivanje (pronalaženje) i dijagnosticiranje  kronične limfocitne leukemije

Mogu se koristiti sljedeći testovi i postupci:

Fizikalni pregled i povijest bolesti: Fizikalnim pregledom provjeravaju se opći znakovi zdravlja, uključujući provjeru znakova bolesti, kao što su infekcija ili bilo što drugo što se čini neobičnim. Također će se ispitati povijest zdravstvenih navika pacijenta , prošlih bolesti i tretmana.

Kompletna krvna slika (KKS) s diferencijalnom krvnom  slikom (DKS): Postupak u kojem se izvlači uzorak krvi i provjerava sljedeće:
-broj crvenih krvnih stanica i trombocita
-broj i vrsta bijelih krvnih stanica
-količina hemoglobina (proteina koji nosi kisik) u crvenim krvnim stanicama
-udio crvenih krvnih stanica u ukupnom volumenu krvi

Kompletna krvna slika(KKS): Krv se skuplja umetanjem igle u venu i dopuštajući da krv utiče u epruvetu. Uzorak krvi se šalje u laboratorij i broje se crvene krvne stanice, bijele krvne stanice i trombociti. KKS se koristi za testiranje, dijagnozu i praćenje različitih stanja.

Imunofenotipizacija: laboratorijski test u kojem se provjeravaju antigeni ili markeri na površini krvnih stanica ili stanica koštane srži kako bi se utvrdilo da li su limfociti ili mijeloidne stanice. Ako su stanice zloćudni limfociti (rak), provjerava se da li su B limfociti ili T limfociti. Tako se postiže precizno tipiziranje stanica lekemije.

FISH (fluorescentna in situ hibridizacija): Laboratorijska tehnika koja se koristi za proučavanje gena ili kromosoma u stanicama i tkivima. Komadi DNK koji sadrže fluorescentnu boju pripreme se u laboratoriju i dodaju stanicama ili tkivima na predmetnom laboratorijskom stakalcu. Kada se ovi dijelovi DNK vežu na specifične gene ili područja kromosoma na stakalcu i  kada se promatraju pod mikroskopom s posebnim svjetlom, fluoresciraju (osvjetljavaju se).

Protočna citometrija: laboratorijski test koji mjeri broj stanica u uzorku, postotak živih stanica u uzorku i određene karakteristike stanica, kao što su veličina, oblik i prisutnost tumorskih biljega na površini stanice. Stanice su obojene s bojom osjetljivom na svjetlo. Obasjavaju se laserskim svjetlom, a stupanj raspršenja svjetlosti iste valne duljine pokazatelj je fizičkih osobina stanica – veličine, zrnatost i sl.

IgVH mutacioni test: laboratorijski test proveden na koštanoj srži ili uzorku krvi radi provjere mutacije IgVH gena. Pacijenti s mutacijom IgVH gena imaju bolju prognozu.

Aspiracija koštane srži i biopsija: Uzimanje uzorka koštane srži, krvi i malog komada kosti umetanjem šuplje igle u zdjeličnu kost ili prsnu kost. Patolog pregledava koštanu srž, krv i kost pod mikroskopom kako bi potražio abnormalne stanice.

Aspiracija koštane srži i biopsija. Nakon što se utrne ili anestezira maleno područje kože, igla za biopsiju koštane srži umeće se u pacijentovu zdjeličnu kost. Dobiju se uzorci krvi, kosti i koštane srži i ispituju se pod mikroskopom.

Neki čimbenici utječu na opcije liječenja i prognozu (vjerojatnost oporavka)

Opcije liječenja ovise o:
-stadiju bolesti
-broja crvenih i bijelih krvnih stanica te krvnih pločica (trombocita)
-postojanju  znakova ili simptoma kao što su vrućica, zimica ili gubitak težine
-da li su jetra, slezena ili limfni čvorovi veći od normalnog
-odgovor na početno liječenje
-da li se  KLL se ponovo vratila

Prognoza (vjerojatnost oporavka) ovisi o:
-postoji li promjena u DNK i vrsta promjene, ako postoji
-da li se limfociti šire po koštanoj srži
-stadij bolesti
-da li je stanje KLL-a bolje nakon liječenja ili se bolest vraća
-da li će KLL napredovati do limfoma ili prolimfocitne leukemije
-opće zdravstveno stanje pacijenta

STADIJI KRONIČNE LIMFOCITNE LEUKEMIJE

Nakon što je dijagnosticirana kronična limfocitna leukemija, provode se testovi kako bi se utvrdilo koliko se rak raširio u krvi i koštanoj srži.

Određivanje stadija bolesti je proces koji se koristi kako bi se utvrdilo koliko se rak proširio. Važno je znati stadij bolesti kako bi se planiralo najbolje liječenje. Sljedeći testovi mogu se koristiti u postupku određivanja stadija kronične limfocitne leukemije:

Rendgen prsnog koša: Rendgen organa i kostiju unutar prsnog koša. Rendgen je vrsta energetske zrake koja može proći kroz tijelo i na filmu stvara sliku područja unutar tijela, kao što su limfni čvorovi.

MRI (magnetska rezonancija): postupak koji koristi magnet, radio valove i računalo kako bi se dobila serija detaljnih slika područja unutar tijela, kao što su mozak i kičmena moždina. Ovaj postupak se naziva i nuklearna magnetska rezonancija (NMRI).

CT sken-kompjuterizirana tomografija: Postupak koji čini niz detaljnih slika područja unutar tijela, snimljenih iz različitih kutova. Slike su napravljene pomoću računala povezanih s rendgenskim strojem. Pacijentu se može dati i kontrastno sredstvo ili „boja“ koja se može ubrizgati u venu ili progutati kako bi se organi ili tkiva pokazali jasnije. CT se još naziva i kompjuterizirana aksijalna tomografija (CAT).

PET-CT sken: Postupak koji kombinira slike s positronske emisijske tomografije (PET) i skeniranjem kompjuteriziranom tomografijom (CT). PET i CT skeniranje obavljaju se istovremeno s istim strojem. Kombinirani skenovi daju detaljnije slike područja unutar tijela nego što daje svaki od njih pojedinačno. PET sken je postupak za pronalaženje malignih tumorskih stanica u tijelu. Mala količina radioaktivne glukoze (šećera) se ubrizgava u venu. PET skener okreće se oko tijela i stvara sliku gdje se glukoza koristi u tijelu. Maligne tumorske stanice pokazuju svjetliju sliku jer su aktivnije i troše više glukoze od normalnih stanica.

Biokemijske krvne pretrage: Postupak u kojem se provjerava uzorak krvi za mjerenje količine određenih tvari koje organi i tkivi u tijelu otpuštaju u krv.  Neuobičajena  (viša ili niža od normalne) količine te tvari može biti znak neke bolesti.

Antiglobulinski test (AGT): Test u kojem se pomoću mikroskopa pregledava uzorak krvi kako bi se utvrdilo postoje li protutijela na površini crvenih krvnih stanica ili trombocita. Ta protutijela mogu reagirati i uništiti crvene krvne stanice i trombocite. Taj se test naziva i Coombsov test.

Stadiji kronične limfocitne leukemije:

Stadij 0

U stadiju 0 kronične limfocitne leukemije, previše je limfocita u krvi, ali nema drugih znakova ili simptoma leukemije. U stadiju 0 kronična limfocitna leukemija sporo napreduje.

Stadij I

U stadiju I kronične limfocitne leukemije, previše je limfocita u krvi i limfni čvorovi su veći  nego normalno.

Stadij II

U stadiju II kronične limfocitne leukemije, u krvi ima previše limfocita, jetra, slezena i limfni čvorovi su veći nego normalno.

Stadij III

U stadiju III kronične limfocitne leukemije, u krvi ima previše limfocita i crvenih krvnih stanica. Limfni čvorovi, jetra, slezena mogu biti veći nego normalno.

Stadij IV

U stadiju IV kronične limfocitne leukemije, u krvi je previše limfocita, a premalo trombocita. Limfni čvorovi, jetra ili slezena mogu biti veći nego normalno i može biti previše crvenih krvnih stanica.

Refraktorna kronična limfocitna leukemija

Refraktorna kronična limfocitna leukemija je ona koja ne reagira na terapiju.

LIJEČENJE KRONIČNE LIMFOCITNE LEUKEMIJE (KLL)

Postoje različite vrste liječenja  pacijenta s kroničnom limfocitnom leukemijom

Dostupni su različiti oblici liječenja odraslih bolesnika s kroničnom limfocitnom  leukemijom (KLL). Neki tretmani su standardni (trenutno se koriste za liječenje), a neki se ispituju u kliničkim ispitivanjima. Kliničko ispitivanje liječenja je istraživačka studija koja je namijenjena poboljšanju trenutačnih tretmana ili dobivanju informacija o novim tretmanima za pacijente s rakom. Kada klinička ispitivanja pokazuju da je novi tretman bolji od standardnog liječenja, novi tretman može postati standardni tretman. Pacijenti mogu razmisliti o sudjelovanju u kliničkom ispitivanju. Neka klinička ispitivanja su otvorena samo za pacijente koji se još nisu počeli liječiti.

Koristi se pet vrsta standardnih postupaka u liječenju kronične limfocitne leukemije

Oprezno čekanje

Nadzorno ili oprezno čekanje pažljivo prati stanje pacijenta bez ikakvog liječenja dok se znakovi ili simptomi ne pojave ili se promijene. Ovo se zove i promatranje. Za to vrijeme mogu se primjenjivati simptomatska liječenja ili liječiti problemi uzrokovani drugim bolestima, poput infekcije.

Terapija radijacijom ili zračenjem

Radioterapija je liječenje raka koja koristi visoko-energetske rendgenske zrake ili druge vrste zračenja kako bi se ubile stanice raka ili im se zaustavilo rast. Postoje dvije vrste radijacijske terapije:

Vanjska radioterapija koristi stroj izvan tijela kako bi poslali zračenje prema raku.

Unutarnja radioterapija ili brahiterapija je vrsta radioterapije kod koje se minijaturni radioaktivni izvori zračenja dovode u kontakt sa tumorom. Radioaktivni izvori zračenja se u kontakt sa tumorom dovode na različite načine: stavljanjem izvora u katetere koji su postavljeni u tjelesne šupljine ili postavljanjem u igle koje su prethodno postavljene u tumor ili neposrednu blizinu tumora.

Način na koji se daje terapija zračenjem ovisi o vrsti raka. Vanjska radioterapija može se koristiti za liječenje kronične limfocitne leukemije.

Kemoterapija

Kemoterapija je liječenje raka koje koristi lijekove za zaustavljanje rasta stanica raka, bilo ubijanjem stanica ili zaustavljanjem njihovog dijeljenja. Kada se kemoterapija uzima na  usta ili ubrizgava u venu ili mišić, lijekovi ulaze u krvotok i mogu doći do stanice raka svugdje u  tijelu (sistemska kemoterapija). Kada se kemoterapija daje  izravno u cerebrospinalnu tekućinu (intratekalna kemoterapija), organ ili tjelesnu šupljinu kao što je abdomen, lijekovi uglavnom djeluju na stanice raka u tim područjima (lokalna  kemoterapija). Način na koji se kemoterapija daje ovisi o tipu i stadiju raka koji se liječi.

Kirurško liječenje

Splenektomija je operacija uklanjanja slezene.

Ciljana terapija

Ciljana terapija je vrsta liječenja koja koristi lijekove ili druge tvari za prepoznavanje i napad na specifične stanice raka bez oštećenja normalnih stanica. Terapija monoklonalnim protutijelima i terapija inhibitorima tirozin-kinaze i  terapija inhibitorom BCL2 su vrste ciljane terapije koje se koriste u liječenju kronične limfocitne leukemije.

Terapija monoklonalnim protutijelima je liječenje raka koje koristi protutijela koja su napravljena u laboratoriju iz jednog tipa stanica imunološkog sustava. Ta protutijela mogu identificirati tvari na stanicama raka, tj. antigen kao specifičnu strukturu oznake na površini stanice. Svako monoklonalno antitijelo prepoznaje specifični antigen na kancerogenoj stanici.  Antitijela se pričvršćuju na antigen i ubijaju stanice raka, blokiraju njihov rast ili širenje. Monoklonska protutijela daju su infuzijom. Mogu se koristiti samostalno ili u kombinaciji sa drugim onkološkim lijekovima ili zračenjem.

Terapija inhibitorom tirozin kinaze je liječenje raka koja blokira signale potrebne za rast tumora.

Terapija inhibitorom BCL2 je liječenje raka koje blokira protein nazvan BCL2. Terapija inhibitorom BCL2 može ubiti stanice raka i učiniti ih osjetljivijim  na druge lijekove protiv karcinoma.

Nove vrste liječenja ispituju se kroz klinička istraživanja

 

Ovaj sažetak opisuje tretmane koji se proučavaju u kliničkim ispitivanjima. Nemoguće je navesti  svaki novi tretman koji se proučava.

Kemoterapija s transplantacijom matičnih stanica

Kemoterapija s transplantacijom matičnih stanica je metoda davanja kemoterapije nakon koje se vrši zamjena stanica koje tvore krv a uništene su kemoterapijom. Matične stanice (nezrele krvne stanice) uzimaju se iz krvi ili koštane srži pacijenta ili donora, smrzavaju se i pohranjuju. Nakon završetka kemoterapije, pohranjene matične stanice se odmrzavaju i daju pacijentu kroz infuziju. Od ovih reinfudiranih  matičnih stanica nastaju nove tjelesne krvne stanice.

Biološka terapija ili imunoterapija

Biološka terapija je liječenje koje koristi pacijentov imunološki sustav za borbu protiv raka. Tvari koje je proizvodi tijelo ili su napravljene u laboratoriju koriste se za pojačavanje, usmjeravanje ili obnavljanje prirodne obrane tijela od raka. Ova vrsta liječenja raka se naziva se i bioterapija ili imunoterapija.

CAR-T stanična terapija (CAR- chimeric antigen receptor)

CAR T-stanična terapija je vrsta imunoterapije koja mijenja bolesnikove T stanice (tip stanice imunološkog sustava) pa će napadati određene bjelančevine na površini stanica raka. T-stanice se uzimaju iz pacijenta i posebni receptori se dodaju na njihovu površinu u laboratoriju. Modificirane stanice nazivaju se (CAR)-T stanicama. CAR- T stanice se uzgajaju u laboratoriju i daju pacijentu infuzijom. CAR- T stanice se umnožavaju u pacijentovoj krvi i napadaju stanice raka. CAR T-stanična terapija se proučava u liječenju kronične limfocitne leukemije.

Pacijenti mogu razmisliti žele li sudjelovati u kliničkom ispitivanju

Za neke pacijente sudjelovanje u kliničkom ispitivanju može biti najbolji izbor za liječenje. Klinička ispitivanja dio su procesa istraživanja raka. Klinička ispitivanja su učinjena kako bi se utvrdilo je li novi tretman raka siguran i učinkovit ili bolji od standardnog liječenja.

Mnogi današnji standardni tretmani za rak temelje se na ranijim kliničkim ispitivanjima. Pacijenti koji sudjeluju u kliničkom ispitivanju mogu primiti standardni tretman ili biti među prvima koji će primiti novi tretman.

Pacijenti koji sudjeluju u kliničkim ispitivanjima također pomažu poboljšati način liječenja raka u budućnosti. Čak i kada klinička ispitivanja ne dovode do učinkovitih novih tretmana, često se bave važnim pitanjima i pomažu u poticanju istraživanja.

Pacijenti mogu ući u klinička ispitivanja prije, tijekom ili nakon početka liječenja raka

Neka klinička ispitivanja uključuju samo bolesnike koji još nisu liječeni. Ostala su ispitivanja tretmane za pacijente čije liječenje do tada nije bilo uspješno. Postoje i ispitivanja koja testiraju nove načine za zaustavljanje povrata ili relapsa raka ili smanjenje nuspojava liječenja raka.

Možda će biti potrebni i daljnji testovi

Neki od testova koji su učinjeni radi dijagnosticiranja raka ili otkrivanja stadija raka mogu se ponoviti. Neki će se testovi ponavljati kako bi se vidjelo koliko dobro djeluje terapija, da li se stanje promijenilo i da le se vrak ponovo vratio. Odluke o tome hoće li se nastaviti, mijenjati ili će prestati liječenje, mogu se temeljiti na rezultatima tih testova.

Neki testovi će se nastaviti s vremena na vrijeme nakon završetka liječenja. Rezultati tih testova mogu pokazati je li se stanje promijenjeno ili ako se rak ponovno pojavio (vratio). Ti se testovi nazivaju naknadnim testovima ili kontrolnim pregledima.

Opcije liječenja kronične limfocitne leukemije po stadijima

Stadij 0 kronične limfocitne leukemije

Liječenje stadija 0 kronične limfatične leukemije obično se svodi na nadzor i oprezno čekanje.

Stadiji I, II, III i IV kronične limfocitne leukemije
-pažljivo čekanje i promatranje kad postoji samo nekoliko znakova ili simptoma
-ciljana terapija s monoklonalnim antitijelom, inhibitorom tirozin kinaze ili BCL2 inhibitorom
-kemoterapija s jednim ili više lijekova, sa ili bez steroida ili terapije monoklonalnim antitijelima
-niska doza terapije vanjskim zračenjem na područja tijela gdje se nalazi rak, kao što su slezena ili limfni čvorovi
-kliničko ispitivanje primjene kemoterapije i biološke terapije s transplantacijom matičnih stanica
-kliničko ispitivanje novih metoda liječenja

Opcije liječenja  refraktorne kronične limfocitne leukemije
-ponoviti liječenje terapijom monoklonalnim protutijelima i kombiniranom kemoterapijom
-kliničko ispitivanje kemoterapije s transplantacijom matičnih stanica
-kliničko ispitivanje novih metoda liječenja