Rak bubrega

Ljudsko tijelo ima dva bubrega, jedan na svakoj strani kralježnice, iznad struka. Krv se u bubrezima filtrira i iz nje se urinom odstranjuju štetni sastojci, lijekovi, višak soli, tekućine itd. Urin se skuplja u bubrežnim nakapnicama, području u središtu bubrega, a zatim prolazi kroz ureter  u mjehur i kroz uretru van iz tijela. Bubrezi također stvaraju hormone  (eritropoetin, renin, prostaglandini) koji pomažu kontrolirati krvni tlak i signaliziraju koštanoj  srži da stvara crvene krvne stanice kada se za tim ukaže potreba.

Postoje tri glavne vrste raka bubrega. Rak bubrežnih stanica (adenokarcinom)  je najčešći tip raka bubrega kod odraslih.  Wilmsov tumor (nefroblastom)  je  najčešći tip raka bubrega kod djece. Ove vrste formiraju se u tkivima bubrega koji stvaraju mokraću. Rjeđi tip raka bubrega su karcinomi  prijelaznih stanica bubrega i formiraju se u bubrežnoj nakapnici  (pelvisu)  i uretri kod odraslih osoba.

Pušenje i dugotrajno uzimanje određenih lijekova za bolove može povećati rizik od raka bubrega kod odraslih osoba. Neki nasljedni poremećaji mogu povećati rizik od raka bubrega kod djece i odraslih. To uključuje Von Hippel-Lindau sindrom, nasljednu leiomiomatozu i karcinom  bubrežnih stanica, Birt-Hogg-Dubé sindrom i nasljedni papilarni karcinom bubrega.

Tumori bubrega mogu biti dobroćudni (benigni) ili zloćudni  (maligni).

Rak bubrežnih stanica je bolest u kojoj se maligne  stanice formiraju u tubulama bubrega.

Rak bubrežnih stanica (nazvan i rak bubrega ili adenokarcinom bubrega) je bolest u kojoj se maligne stanice nalaze u sluznici tubula (vrlo male cijevi) u bubregu. Postoji 2 bubrega, jedan na svakoj strani kralježnice, iznad struka. Sićušni  tubuli u bubrezima filtriraju i čiste krv. Eliminiraju otpadne tvari i stvaraju urin ili mokraću.  Mokraća prolazi iz svakog bubrega kroz dugu cijev koja se naziva ureter u mokraćni mjehur. Mokraćni mjehur drži urin dok ga ne izmokrimo kroz mokraćnu cijev (uretru).

Anatomija urinarnog sustava.

Pušenje i zlouporaba određenih lijekova protiv boli mogu utjecati na rizik od raka bubrežnih stanica.

Faktori rizika za karcinom bubrežnih stanica uključuju sljedeće:

  • Pušenje.
  • Zloupotrebu nekih lijekova protiv bola, uključujući i bezreceptne lijekove protiv bolova, kroz dugi vremenski period.
  • Debljina.
  • Visoki krvni tlak.
  • Obiteljska anamneza raka bubrežnih stanica.
  • određena genetska  stanja, kao što su Von Hippel-Lindau sindrom ili nasljedni papilarni karcinom bubrežnih stanica.
Znakovi karcinoma bubrežnih stanica uključuju krv u urinu i izraslinu u abdomenu.

Ovi i drugi znakovi i simptomi mogu biti uzrokovani karcinomom bubrežnih stanica ili drugim stanjima. U ranim fazama možda neće biti znakova ili simptoma. Znakovi i simptomi mogu se pojaviti kako tumor raste. Provjerite kod svog liječnika ako imate bilo što od sljedećeg:

  • Krv u urinu.
  • Izraslina u abdomenu.
  • Bol u slabinama koja ne prolazi.
  • Gubitak apetita.
  • Neobjašnjivi gubitak tjelesne težine.
  • Anemija.

Testovi koji pregledavaju abdomen i bubrege koriste se za otkrivanje (pronalaženje) i dijagnozu raka bubrežnih stanica.

Mogu se koristiti sljedeći testovi i postupci:

Fizikalni pregled i anamneza: Pregledavanje tijela za provjeru općih znakova zdravlja, uključujući provjeru znakova bolesti kao što su natečeni limfni čvorovi u vratu ili bilo što drugo što se čini neobičnim. Također će se ispitati  povijest prošlih bolesti,  navike pacijenta te dosadašnja liječenja.

Ultrazvučni pregled: Postupak u kojem se visokoučinkoviti zvučni valovi (ultrazvuk) odbijaju od unutarnjih tkiva ili organa i stvaraju odjeke. Odjeci čine sliku tjelesnih tkiva nazvanih sonogramom.

Biokemijske analize  krvi: Postupak u kojem se provjerava uzorak krvi za mjerenje količine određenih tvari, kao što je bilirubin, koje se oslobađaju u krv iz organa i tkiva u tijelu. Neobična (viša ili niža od normalne) količine tvari može biti znak bolesti.

Analiza urina: Ispitivanje boje urina i sadržaja, kao što su šećer, proteini, crvene krvne stanice i bijele krvne stanice.

Test funkcije jetre: Postupak u kojem se provjerava uzorak krvi kako bi se izmjerile količine enzima oslobođenih iz jetre. Nenormalna količina enzima može biti znak da se rak proširio na jetru.

Intravenska pijelografija (IVP): Radi se niz rendgenskih snimaka bubrega, uretera i mokraćnog mjehura kako bi se utvrdilo je li rak prisutan u tim organima. Kontrastna boja se ubrizgava u venu. Dok se kontrastna boja kreće kroz bubrege, uretere i mokraćni mjehur, prave se rtg snimke kako bi se utvrdilo postoje li blokade ili začepljenja u urinarnom traktu.

CT sken-kompjuterizirana tomografija: Postupak koji čini niz detaljnih slika trbuha, preuzet iz različitih kutova. Slike su napravljene pomoću računala povezanih s rendgenskim strojem. Mogu se davati pacijentu i kontrastno sredstvo ili „boja“ koja se može ubrizgati u venu ili progutati kako bi se organi ili tkiva pokazali jasnije. CT se još naziva i kompjuterizirana aksijalna tomografija (CAT).

MRI (magnetska rezonancija): postupak koji koristi magnet, radio valove i računalo kako bi se dobila serija detaljnih slika područja unutar tijela. Ovaj postupak se naziva i nuklearna magnetska rezonancija (NMRI).

Biopsija: Uzimanje uzoraka stanica ili tkiva kako bi ih patolog pregledao pod mikroskopom i provjerio na znakove raka.

Biopsija: Uklanjanje stanica ili tkiva kako bi ih patolog pregledao pod mikroskopom kako bi provjerio znakove raka. Za napraviti biopsiju  karcinoma bubrežnih stanica, koristi se tanka igla koja se umetne u tumor i kroz nju uzme uzorak tkiva tumora.

Neki čimbenici utječu na prognozu (mogućnost oporavka) i mogućnosti liječenja.

Prognoza (vjerojatnost oporavka) i mogućnosti liječenja ovise o sljedećem:

  • Stadij bolesti.
  • Starost bolesnika i opće zdravlje.

STADIJI RAKA BUBREGA

Nakon što je dijagnosticiran rak raka bubrega, provode se testovi kako bi se utvrdilo jesu li se stanice raka proširile unutar bubrega ili na druge dijelove tijela.

Proces koji se koristi za otkrivanje  širenja raka unutar bubrega ili na druge dijelove tijela naziva se stupnjevanje. Informacije prikupljene iz procesa stupnjevanja  određuju stupanj ili stadij bolesti. Važno je znati stadij kako bi se planiralo liječenje.  Sljedeći testovi i postupci mogu se koristiti u postupku određivanja stadija raka bubrega:

CT sken-kompjuterizirana tomografija: Postupak koji čini niz detaljnih slika trbuha, preuzet iz različitih kutova. Slike su napravljene pomoću računala povezanih s rendgenskim strojem. Mogu se davati pacijentu i kontrastno sredstvo ili „boja“ koja se može ubrizgati u venu ili progutati kako bi se organi ili tkiva pokazali jasnije. CT se još naziva i kompjuterizirana aksijalna tomografija (CAT).

MRI (magnetska rezonancija): postupak koji koristi magnet, radio valove i računalo kako bi se dobila serija detaljnih slika područja unutar tijela. Ovaj postupak se naziva i nuklearna magnetska rezonancija (NMRI).

Rendgensko snimanje prsnog koša: Rendgenska slika organa i kostiju unutar prsnog koša. Rendgen je vrsta energetske zrake koja može proći kroz tijelo i na film, stvarajući sliku područja unutar tijela.

Postoje tri načina na koje se rak širi u tijelu.

Rak se može proširiti kroz tkivo, limfni sustav i krv:

Tkivo. Rak se širi od mjesta gdje je započeo rast u obližnja područja.

Limfni sustav. Rak se širi odakle je započeo ulaskom u limfni sustav. Rak putuje kroz limfne žile u druge dijelove tijela.

Krv. Rak se širi odakle je započeo ulaskom u krv. Rak putuje kroz krvne žile u druge dijelove tijela.

Rak se može proširiti od mjesta gdje je započeo na druge dijelove tijela.

Širenja rakana drugi dio tijela naziva se metastaziranje. Stanice raka otrgnu se od mjesta gdje su počele rasti (primarni tumor) i putuju kroz limfni sustav ili krv.

Limfni sustav. Rak dolazi u limfni sustav, putuje kroz limfne žile i tvori metastatski tumor u drugom dijelu tijela.

Krv. Rak dolazi u krv, putuje kroz krvne žile i tvori metastatski tumor u drugom dijelu tijela.

Metastatski tumor je isti tip raka kao primarni tumor. Na primjer, ako se rak bubrega širi na kosti, stanice raka u kostima zapravo su stanice raka bubrega. Bolest je metastazirani rak bubrega, a ne rak kosti.

Za rak bubrega koriste se slijedeći stadiji:

Anatomija urinarnog sustava.Veličina tumora. Veličina tumora može se usporediti s veličinom graška (1 cm), kikirikijem (2 cm), zrnom grožđa (3 cm), orahom (4 cm), limetom (5 cm), jajem (6 cm), breskvom (7 cm) ili grejpom (10 cm).

Stadij I

U stadiju I, tumor je veličine 7 centimetara ili manji i nalazi se samo u bubrezima.

Stadij II

U stadiju II tumor je veći od 7 centimetara i nalazi se samo u bubrezima.

Stadij III

U stadiju III:

  • tumor je u bilo kojoj veličini i rak se nalazi samo u bubrezima i u jednom ili više obližnjih limfnih čvorova; ili
  • rak se nalazi u glavnim krvnim žilama bubrega ili u sloju masnog tkiva oko bubrega. Rak se može naći u jednom ili više obližnjih limfnih čvorova.

Stadij IV

U stadiju IV, rak se proširio:

  • izvan sloja masnog tkiva oko bubrega i može se naći u nadbubrežnoj žlijezdi koja se nalazi iznad bubrega ili u obližnjim limfnim čvorovima; ili
  • na druge organe, kao što su pluća, jetra, kosti ili mozak  te se može proširiti i na limfne čvorove.
Rekurentni ili recidivni rak bubrega

Recidivni rak bubrega je rak koji se ponavlja (vraća se) nakon što se liječi. Rak se može vratiti u bubreg ili u druge dijelove tijela.

LIJEČENJE RAKA BUBREGA

Koriste se pet vrsta standardnih terapijskih postupaka:

Operacija

Operacija radi uklanjanja dijela ili cijelog bubrega često se koristi za liječenje raka bubrežnih stanica. Mogu se koristiti sljedeće vrste operacija:

  • Parcijalna nefrektomija: kirurški postupak uklanjanja raka unutar bubrega i dijela zdravog tkiva oko raka. Parcijalna nefrektomija se provodi kako bi se spriječio gubitak funkcije bubrega kada je drugi bubreg  oštećen ili je već uklonjen.
  • Jednostavna nefrektomija: kirurški postupak uklanjanja samo bubrega.
  • Radikalna nefrektomija: kirurški postupak za uklanjanje bubrega, nadbubrežne žlijezde, okolnog tkiva i obično obližnjih limfnih čvorova.

Osoba može živjeti s dijelom jednog bubrega koji funkcionira, ali ukoliko se oba bubrega uklone ili ne rade, osoba će trebati dijalizu (postupak za čišćenje krvi pomoću stroja izvan tijela) ili presađivanje bubrega (zamjena sa zdravim doniranim bubregom). Transplantacija  bubrega može biti učinjena ukoliko je bolest ograničena samo na bubreg i kada se može naći donirani bubreg. Ako pacijent mora čekati donirani bubreg,  provodi se u međuvremeno i neka druga vrsta terapije.

Kada operacija odstranjenja raka nije moguća, može se provesti  arterijska embolizacija kako bi se tumor smanjio. Kroz mali rez umetne se kateter (tanka cijev  u glavnu krvnu žilu koja teče do bubrega). Mali komadi posebne želatinske spužve ubrizgavaju se kroz kateter u krvnu žilu. Spužve blokiraju protok krvi u bubreg i spriječavaju da stanice raka dobiju kisik i hranjive  tvari koje im trebaju za rast.

Čak i ako liječnik ukloni cijeli tumor koji se može vidjeti u vrijeme operacije, neki pacijenti mogu dobiti kemoterapiju ili terapiju zračenjem nakon operacije kako bi ubili sve stanice raka koje su možda zaostale. Liječenje dano nakon operacije, kako bi se smanjio rizik da će se rak vratiti, naziva se adjuvantna terapija.

Radioterapija/ zračenje

Radioterapija je liječenje raka koja koristi visoko-energetske rendgenske zrake ili druge vrste zračenja kako bi ubila stanice raka ili im zaustavila rast. Postoje dvije vrste radijacijske terapije:

Vanjska radioterapija koristi stroj izvan tijela kako bi poslali zračenje prema raku. Određeni načini davanja zračenja mogu pomoći u smanjenju oštećenja zdravog tkiva u blizini.

Unutarnja radioterapija ili brahiterapija je vrsta radioterapije kod koje se minijaturni radioaktivni izvori zračenja dovode u kontakt sa tumorom.

Način na koji se daje terapija zračenjem ovisi o vrsti i stadiju raka koji se liječi. U liječenju raka bubrega  koristi se vanjska radioterapija koja se može koristiti i kao palijativna terapija za smanjivanje simptoma i unapređenje kvalitete života pacijenta.

Kemoterapija

Kemoterapija je liječenje raka koje koristi lijekove za zaustavljanje rasta stanica raka, bilo ubijanjem stanica ili zaustavljanjem njihovog dijeljenja. Kada se kemoterapija uzima na  usta ili ubrizgava u venu ili mišić, lijekovi ulaze u krvotok i mogu doći do stanice raka svugdje u  tijelu (sistemska kemoterapija). Kada se kemoterapija daje  izravno u cerebrospinalnu tekućinu (intratekalna kemoterapija), organ ili tjelesnu šupljinu kao što je abdomen, lijekovi uglavnom djeluju na stanice raka u tim područjima (lokalna  kemoterapija). Način na koji se kemoterapija daje ovisi o tipu i stadiju raka koji se liječi.

Biološka terapija ili imunoterapija

Biološka terapija je liječenje koje koristi pacijentov imunološki sustav za borbu protiv raka. Tvari koje je napraviloo tijelo ili su napravljene u laboratoriju koriste se za poticanje, usmjeravanje ili obnovu prirodnih obrana tijela od raka. Ova vrsta liječenja raka naziva se i bioterapija ili imunoterapija. U liječenju raka bubrežnih stanica koriste se ili proučavaju sljedeće vrste biološke terapije:

  • Nivolumab: Nivolumab je monoklonalno antitijelo koje pojačava imunološki odgovor tijela na stanice karcinoma bubrežnih stanica.
  • Interferon: Interferon utječe na dijeljenje stanica raka i može usporiti rast tumora.
  • Interleukin-2 (IL-2): IL-2 potiče rast i aktivnost mnogih imunoloških stanica, posebno limfocita (tip bijelih krvnih stanica). Limfociti mogu napasti i ubiti stanice raka.

Ciljana terapija

Ciljana terapija je vrsta liječenja koja koristi lijekove ili druge tvari za prepoznavanje i napad na specifične stanice raka bez oštećenja normalnih stanica. Kod raka kolona koriste se:

Terapija monoklonalnim antitijelima je tretman raka koji koristi antitijela napravljena u laboratoriju, iz jednog tipa stanice imunološkog sustava. Ta antitijela mogu identificirati tvari na stanicama raka koje potiču rast stanica raka. Antitijela se pričvršćuju na te tvari i ubijaju stanice raka, blokiraju njihov rast ili ih sprječavaju da se šire. Monoklonalna antitijela daju se infuzijom. Mogu se koristiti sami ili nositi lijekove, toksine ili radioaktivni materijal izravno u stanice raka. Monoklonalna protutijela koja se koriste za liječenje raka bubrežnih stanica  blokiraju tvari koje stvaraju nove krvne žile u tumorima.

Inhibitori kinaze zaustavljaju stanice da se dijele i mogu spriječiti rast novih krvnih žila koje tumori trebaju za rast. Inhibitor mTOR-a je vrsta inhibitora kinaze. Everolimus i temsirolimus su inhibitori mTOR-a koji se koriste za liječenje uznapredovalog raka bubrežnih stanica.

LIJEČENJE KARCINOMA BUBREŽNIH STANICA PREMA STADIJIMA BOLESTI

Stadij I karcinoma bubrežnih stanica

Liječenje karcinoma bubrega stanica stadija I može uključivati sljedeće:

  • Operacija (radikalna nefrektomija, jednostavna nefrektomija ili parcijalna nefrektomija).
  • Radioterapija kao palijativna terapija za ublažavanje simptoma u bolesnika koji se ne mogu operirati.
  • Arterijska embolizacija kao palijativna terapija.
  • Kliničko ispitivanje novog liječenja.
Stadij II karcinoma bubrežnih stanica

Liječenje karcinoma bubrega stanica stadija II može uključivati sljedeće:

  • Opercija  (radikalna nefrektomija ili parcijalna nefrektomija).
  • Operacija (nefrektomija), prije ili poslije terapije zračenjem.
  • Radioterapija kao palijativna terapija za ublažavanje simptoma kod bolesnika koji ne mogu biti operirani.
  • Arterijska embolizacija kao palijativna terapija.
  • Kliničko ispitivanje novog liječenja.
Stadij III karcinoma bubrežnih stanica

Liječenje karcinoma bubrega stanica stadija III može uključivati sljedeće:

  • Operacija (radikalna nefrektomija). Mogu se ukloniti i krvne žile u bubrezima i neki limfni čvorovii.
  • Arterijska embolizacija nakon operacije (radikalna nefrektomija).
  • Radioterapija kao palijativna terapija za ublažavanje simptoma i poboljšanje kvalitete života.
  • Arterijska embolizacija kao palijativna terapija.
  • Opercija (nefrektomija) kao palijativna terapija.
  • Radioterapija prije ili nakon operacije (radikalna nefrektomija).
  • Kliničko ispitivanje biološke terapije nakon operacije.
Stadij IV i recidivni  karcinom bubrežnih stanica

Liječenje karcinoma bubrega stanica stadija IV i recidivnog karcinoma može uključivati sljedeće:

  • Operacija (radikalna nefrektomija).
  • Operacija (nefrektomija) za smanjenje veličine tumora.
  • Ciljana terapija.
  • Biološka terapija.
  • Radioterapija kao palijativna terapija za ublažavanje simptoma i poboljšanje kvalitete života.
  • Kliničko ispitivanje novog liječenja.