Rak pluća

1.RAK PLUĆA NE-MALIH STANICA (nemikrocelularni)

2.RAK PLUĆA MALIH STANICA (MIKROCELULARNI)

Pluća su par konusnih organa za disanje smještenih unutar prsnog koša. Pluća donose kisik u tijelo kad udišemo i izbacuju ugljični dioksid iz tijela kada izdišemo.

Dvije glavne vrste raka pluća su karcinom pluća ne-malih stanica (nemikrocelularni) i karcinom pluća malih stanica (mikrocelularni), ovisno o tome kako stanice izgledaju pod mikroskopom.  Karcinom ne-malih stanica pluća je mnogo češći od karcinoma pluća malih stanica.

Većina slučajeva raka pluća uzrokovana je pušenjem. Rak pluća je vodeći uzrok smrti od raka u SAD-u.

Za većinu pacijenata s rakom pluća, trenutni tretmani za liječenje ne mogu dovesti i do izlječenja.

1.RAK PLUĆA NE-MALIH STANICA (nemikrocelularni)

Rak pluća ne-malih stanica je bolest u kojoj se maligne stanice stvaraju u tkivima pluća.

Pluća su par konusnih organa za disanje smještenih unutar prsnog koša. Pluća donose kisik u tijelo kad udišemo i izbacuju ugljični dioksid iz tijela kada izdišemo. Svako plućno krilo je podijeljeno u lobuse ili režnjeve. Lijevo plućno krilo ima dva režnja. Desno je nešto veće i ima tri režnja. Dvije cijevi koje se zovu bronhi vode iz dušnika do desnog i lijevog pluća. Rak pluća može zahvatiti i bronhije. Tanke zračne vrećice alveole i male dišne cijevi koje se zovu bronhiole čine unutrašnjost pluća.

Anatomija dišnog sustava, koja prikazuje dušnik i oba pluća i njihove režnjeve te dišne putove. Također su prikazani limfni čvorovi i dijafragma. Kisik se udahne u pluća i prolazi kroz tanke membrane alveola i dolazi u krvotok.

Tanka opna, pleura, pokriva vanjsku stranu svakog plućnog krila i unutarnji zid prsne šupljine. Tako se stvara vreća nazvana pleuralna šupljina. Pleuralna šupljina obično sadrži malu količinu tekućine koja pomaže plućima da se glatko kreću u prsima prilikom disanja.

Postoji nekoliko vrsta raka pluća ne-malih stanica

Svaka vrsta raka pluća ne-malih stanica ima različite vrste stanica raka. Stanice raka svakog pojedinačnog tipa rastu i šire na različite načine. Vrste karcinoma pluća ne-malih stanica nazivaju se po vrstama stanica koje se nalaze u raku i kako te stanice izgledaju  pod mikroskopom:

  • Karcinom skvamoznih stanica: Rak koji počinje u skvamoznim ili pločastim stanicama, koje su tanke, ravne i izgledaju poput ribljih ljusaka. Naziva se i epidermoidni karcinom.
  • Karcinom velikih stanica: rak koji može započeti u nekoliko vrsta velikih stanica.
  • Adenokarcinom: Rak koji počinje u stanicama koje oblažu alveole i stvaraju sluz.

Druge manje uobičajene vrste karcinoma pluća ne-malih stanica su: pleomorfni, karcinoidni tumor  i neklasificirani karcinom.

Pušenje je glavni faktor rizika za nastanak karcinoma pluća ne-malih stanica.

Sve što povećava vaše šanse za dobivanje bolesti naziva se faktorom rizika. Imajući faktor rizika ne znači da ćete dobiti rak; bez faktora rizika ne znači da nećete dobiti rak. Razgovarajte sa svojim liječnikom ako smatrate da ste izloženi riziku od raka pluća.

Faktori rizika za rak pluća uključuju sljedeće:

  • Pušenje cigareta, lule ili cigara, sada ili u prošlosti. Ovo je najvažniji faktor rizika za rak pluća. Što je osoba počela ranije u životu pušiti, ako puši često i dugi vremenski period, to je veći rizik od razvoja raka pluća.
  • Pasivna izloženost duhanskom dimu.
  • Izlaganje zračenju iz bilo kojeg od sljedećih razloga:

-Radioterapija dojke ili prsnog koša.
-Izloženost radonu u kući ili na radnom mjestu.
-Dijagnostička snimanja poput CT snimanja.
-Zračenje usljed atomske bombe.

  • Izloženost azbestu, kromu, niklu, beriliju, arsenu, čađi ili katranu na radnom mjestu.
  • Živjeti gdje postoji zagađenje zraka.
  • Imati obiteljsku povijest raka pluća.
  • Biti zaražen virusom humane imunodeficijencije (HIV).
  • Uzimanje beta karotenskih dodataka kod teških pušača.

Starija dob je glavni čimbenik rizika za većinu vrsta raka. Mogućnost dobivanja raka povećava se starenjem.

Kada se pušenje kombinira s drugim čimbenicima rizika, povećava se rizik od raka pluća.

Znakovi raka pluća ne-malih stanica uključuju kašalj koji ne prolazi i kratkoću daha.

Ponekad rak pluća ne uzrokuje rane znakove ili simptome. Može se otkriti tijekom rendgenskog snimanja prsnog koša učinjenog zbog nekog drugog stanja. Znakovi i simptomi mogu biti uzrokovani rakom pluća ili drugim stanjima. Provjerite kod svog liječnika ako imate bilo što od sljedećeg:

  • Nelagoda ili bol u prsima.
  • Kašalj koji ne prestaje ili se pogoršava tijekom vremena.
  • Problemi s disanjem.
  • Teško disanje.
  • Krv u ispljuvku (sluz iskašljana iz pluća).
  • Promuklost.
  • Gubitak apetita.
  • Neobjašnjivi gubitak tjelesne težine.
  • Osjećaj velikog umora.
  • Teškoće s gutanjem.
  • Oticanje lica i / ili vena u vratu.
Testovi koji ispituju pluća koriste se za otkrivanje (pronalaženje), dijagnosticiranje i stupnjevanje  karcinoma pluća ne-malih stanica.

Testovi i postupci za otkrivanje, dijagnosticiranje i stupnjevanje karcinoma pluća ne-malih stanica često se provode u isto vrijeme. Mogu se koristiti neki od sljedećih testova i postupaka:

Fizikalni pregled i anamneza: Pregledavanje tijela za provjeru općih znakova zdravlja, uključujući provjeru znakova bolesti kao što su natečeni limfni čvorovi u vratu ili bilo što drugo što se čini neobičnim. Također će se ispitati  povijest prošlih bolesti,  navike pacijenta te dosadašnja liječenja.

Laboratorijski testovi: Medicinski postupci koji testiraju uzorke tkiva, krvi, urina ili drugih tvari u tijelu. Ovi testovi pomažu u dijagnosticiranju bolesti, planiranju i kontroli liječenja ili nadzoru bolesti tijekom vremena.

Rendgensko snimanje prsnog koša: Rendgenska slika organa i kostiju unutar prsnog koša. Rendgenska zraka je vrsta energetske zrake koja može proći kroz tijelo i na film, stvarajući sliku područja unutar tijela.

Rendgensko snimanje prsnog koša. X-zrake se koriste za snimanje slika organa i kostiju prsnog koša. X-zrake prolaze kroz pacijenta na film.

CT sken-kompjuterizirana tomografija: Postupak koji čini niz detaljnih slika tijela, dobivenih iz različitih kutova. Slike su napravljene pomoću računala povezanih s rendgenskim strojem. Mogu se davati pacijentu i kontrastno sredstvo ili „boja“ koja se može ubrizgati u venu ili progutati kako bi se organi ili tkiva pokazali jasnije. CT se još naziva i kompjuterizirana aksijalna tomografija (CAT).
Citološka analiza sputuma: Postupak u kojem patolog pregledava uzorak iskašljaja (sluz koja se iskašljava iz pluća) pod mikroskopom, kako bi provjerio da li postoje stanice raka.

Aspiracijska biopsija pluća finom iglom: Uzimanje uzorka tkiva ili tekućine iz pluća pomoću tanke igle. Za lociranje abnormalnog tkiva ili tekućine u plućima koristi se CT, ultrazvuk ili drugi postupak snimanja. Mali rez se načini u koži i kroz njega se umetne fina igla za biopsiju abnormalnog tkiva ili tekućine. Uzorak se šalje u laboratorij. Patolog tada pregleda uzorak pod mikroskopom kako bi potražio stanice raka. Nakon postupka učini se rendgensko snimanje da bi se provjerilo da zrak ne izlazi iz pluća u prsni koš.

Aspiracijska biopsija pluća finom iglom: Pacijent leži na stolu koji klizi kroz stroj za kompjutoriziranu tomografiju (CT) koji uzima rendgenske slike unutrašnjosti tijela. Rendgenski snimci pomažu liječniku vidjeti gdje je abnormalno tkivo u plućima. Bioptička igla umetnuta je kroz zid prsnog koša i u područje abnormalnog plućnog tkiva. Mali komad tkiva uzima se kroz iglu i provjerava pod mikroskopom na znakove raka.

Bronhoskopija: Postupak gledanja unutar dušnika i velikih dišnih puteva u plućima kako bi se pronašla abnormalna područja. Bronhoskop je umetnut kroz nos ili usta u traheju i pluća. Bronhoskop je tanak, cijevni instrument sa izvorom  svjetlosti i lećom za gledanje. Može imati i alat za uzimanje uzoraka tkiva, koji se zatim provjeravaju pod mikroskopom na znakove raka.

Bronhoskopija. Bronhoskop je umetnut kroz usta, dušnik i glavne bronhije u pluća i traže se abnormalna područja. Bronhoskop je tanak, cijevni instrument sa izvorom svjetla i lećom za gledanje. Može imati i alat za uzimanje uzoraka tkiva. Uzorci tkiva provjeravaju se pod mikroskopom na znakove bolesti.

Torakoskopija: Kirurški postupak za pregled organa unutar prsnog koša kako bi se provjerilo da li postoje abnormalna područja. Između dva rebra načinjen je rez, a torakoskop je umetnut u prsa. Torakoskop je tanak, cijevni instrument sa izvorom svjetla i lećom za gledanje. Može imati i alat za uzimanje uzoraka tkiva ili limfnih čvorova, koji se provjeravaju pod mikroskopom na znakove raka. U nekim se slučajevima ovaj postupak koristi za uklanjanje dijela jednjaka ili pluća. Ukoliko se torakoskopom ne mogu doseći neki organ, tkiva ili limfni čvorovi, učini se torakotomija.  U ovom postupku, između rebara se učini veći rez i otvori se široko prsni koš.

Torakocenteza: Punkcija zida prsnog koša zbog aspiracije pleuralne tekućine. Pleuralna tekućina se pregledava pod mikroskopom ne bi li se našle stanice raka.

Svjetlosna i elektronska mikroskopija: laboratorijski test u kojemu se stanice u uzorku tkiva promatraju pod redovitim, svjetlosnim  i visokoučinkovitim elektronskim  mikroskopima kako bi se otkrile određene promjene u stanicama.

Imunohistokemija: Test koji koristi protutijela za provjeru određenih antigena u uzorku tkiva. Antitijelo je obično povezano s radioaktivnom supstancom ili bojilom koja uzrokuje osvjetljenje tkiva pod mikroskopom. Ovakav tip ispitivanja može se koristiti za razlikovanje određenih vrsta raka.

Neki čimbenici utječu na prognozu (mogućnost oporavka) i mogućnosti liječenja.

Prognoza (vjerojatnost oporavka) i mogućnosti liječenja ovise o sljedećem:

  • Stadij raka (veličina tumora i  da je rak samo u plućima ili se proširio na druga mjesta u tijelu).
  • Vrsta raka pluća.
  • Je li u stanicama raka prisutna mutacija (promjena) u određenim genima, receptoru epidermalnog faktora rasta (engl.epidermal growth factor receptor, EGFR) i kinazi anaplastičnog limfoma (engl. anaplastic lymphoma kinase, ALK).
  • Postoje li znakovi i simptomi poput kašljanja ili problema s disanjem.
  • Opće zdravlje pacijenta.

Za većinu bolesnika s karcinomom pluća ne-malih stanica, trenutni tretmani ne liječe karcinom.

Ako se pronađe rak pluća, potrebno je razmotriti sudjelovanje u jednom od brojnih kliničkih ispitivanja radi poboljšanja liječenja. Klinička ispitivanja se odvijaju za bolesnike sa svim stadijima raka pluća ne-malih stanica.

STADIJI RAKA PLUĆA NE-MALIH STANICA

Nakon što je dijagnosticiran rak pluća, rade se testovi kako bi se utvrdilo jesu li su se stanice raka proširile unutar pluća ili na druge dijelove tijela.

Proces koji se koristi kako bi se utvrdilo je li rak proširio se u pluća ili na druge dijelove tijela, zove se stupnjevanje. Informacije prikupljene iz procesa stupnjevanja određuju stupanj ili stadij  bolesti. Važno je znati stadij kako bi se planiralo liječenje. Neki od testova koji se koriste za dijagnosticiranje karcinoma pluća ne-malih stanica koriste se i za određivanje stadija  bolesti.

Ostali testovi i postupci koji se mogu koristiti u procesu stupnjevanja bolesti uključuju sljedeće:

MRI (magnetska rezonancija): postupak koji koristi magnet, radio valove i računalo kako bi se dobila serija detaljnih slika područja unutar tijela. Ovaj postupak se naziva i nuklearna magnetska rezonancija (NMRI). Za dobivanje detaljnih slika krvnih žila u jetri i blizu nje, boja se ubrizgava u venu. Ovaj postupak se naziva MRA (magnetna rezonantna angiografija).

CT sken-kompjuterizirana tomografija: Postupak koji čini niz detaljnih slika tijela, dobivenih iz različitih kutova. Slike su napravljene pomoću računala povezanih s rendgenskim strojem. Mogu se davati pacijentu i kontrastno sredstvo ili „boja“ koja se može ubrizgati u venu ili progutati kako bi se organi ili tkiva pokazali jasnije. CT se još naziva i kompjuterizirana aksijalna tomografija (CAT).

PET sken- postupak za pronalaženje malignih tumorskih stanica u tijelu. Mala količina radioaktivne glukoze (šećera) se ubrizgava u venu. PET skener okreće se oko tijela i stvara sliku gdje se glukoza koristi u tijelu. Maligne tumorske stanice pokazuju svjetliju sliku jer su aktivnije i troše više glukoze od normalnih stanica. PET skeniranje i CT skeniranje mogu se obaviti u isto vrijeme. Ovo se zove PET-CT.

PET (pozitronskaa emisijska tomografija) skeniranje. Pacijent leži na stolu koji klizi kroz PET stroj. Naslon za glavu i bijeli remen pomažu bolesniku da leži. Mala količina radioaktivne glukoze (šećera) se ubrizgava u pacijentovu venu, a skener stvara sliku gdje se glukoza koristi u tijelu. Stanice raka pojačavaju se na slici jer uzimaju više glukoze od normalnih stanica.

Radionuklidno skeniranje kostiju: Postupak za provjeru postojanja stanica ubrzanog dijeljenja, kao što su stanice raka u kostima. Vrlo mala količina radioaktivnog materijala ubrizgava se u venu i putuje kroz krvotok. Radioaktivni materijal skuplja u kostima i otkriva ga se skenerom.

Test plućne funkcije (PFT): Ispitivanje kako funkcioniraju pluća. Mjeri se koliko zraka pluća mogu primiti te brzinu udisaja i izdisaja zraka. Također se mjeri koliko se kisika iskoristi iz udahnutog zraka te koja se količina ugljičnog dioksida izbaci tijekom izdisaja.

Endoskopski ultrazvuk (EUS): Postupak u kojem je endoskop umetnut u tijelo, obično kroz usta ili rektum. Endoskop je tanak, cijevni instrument sa izvorom svjetlosti i objektivom za gledanje. Sonda na kraju endoskopa koristi se za odašiljanje visokoenergetskih zvučnih valova (ultrazvuk) do unutrašnjih tkiva ili organa gdje se stvaraju odjeci. Odjeci, preneseni na računalo, čine sliku tjelesnih tkiva nazvanih sonogramom. Ovaj postupak se naziva i endosonografija. EUS se može koristiti za aspiracijsku biopsiju finom iglom pluća, limfnih čvorova ili drugih područja.

Izvođenje i navođenje aspiracijske biopsije finom iglom pomoću endoskopskog ultrazvuka.

Medijastinoskopija: Kirurški postupak za pregled organa, tkiva i limfnih čvorova u području između plućnih krila na abnormalna područja. Na vrhu prsne kosti se vrši rez, a mediastinoskop se umetne u prsa. Medijastinoskop je tanak, cijevni instrument sa svjetlom i lećom za gledanje. Može imati i alat za uzimanje uzoraka tkiva ili limfnih čvorova, koji se provjeravaju pod mikroskopom na znakove raka.

Medijastinoskopija: Medijastinoskop je umetnut u prsa preko reza iznad prsne kosti da bi potražio abnormalna područja između pluća. Medijastinoskop je tanak, cijevni instrument sa svjetlom i lećom za gledanje. Može imati i alat za rezanje i uzimanje uzorka tkiva. Uzorci tkiva mogu se uzeti iz limfnih čvorova na desnoj strani prsnog koša i provjeriti pod mikroskopom na znakove raka. U prednjoj medijatinostomiji (Chamberlainov postupak), rez je napravljen pored prsne kosti kako bi se uklonili uzorci tkiva iz limfnih čvorova na lijevoj strani prsnog koša.

Prednja medijastinotomija: Kirurški postupak za pregled organa i tkiva između pluća i između prsnog koša i srca za abnormalna područja. Rez se napravi uz prsnu kost i umetnut je medijastinoskop u prsa. Medijastinoskop je tanak, cijevni instrument sa svjetlom i lećom za gledanje. Može imati i alat za uklanjanje uzoraka tkiva ili limfnih čvorova, koji se provjeravaju pod mikroskopom za znakove raka. Ovo se naziva i  Chamberlainov  postupak.

Biopsija limfnih čvorova: Uklanjanje cijelog ili dijela limfnog čvora. Patolog pregledava tkivo pod mikroskopom i traži stanice raka.

Aspiracija koštane srži i biopsija: Uzimanje uzorka koštane srži, krvi i malog komada kosti umetanjem šuplje igle u kost ili prsnu kost. Patolog pregledava koštanu srž, krv i kost pod mikroskopom kako bi potražio znakove raka.

Postoje tri načina na koje se rak širi u tijelu.

Rak se može proširiti kroz tkivo, limfni sustav i krv:

Tkivo. Rak se širi od mjesta gdje je započeo rast u obližnja područja.

Limfni sustav. Rak se širi odakle je započeo ulaskom u limfni sustav. Rak putuje kroz limfne žile u druge dijelove tijela.

Krv. Rak se širi odakle je započeo ulaskom u krv. Rak putuje kroz krvne žile u druge dijelove tijela.

Rak se može proširiti od mjesta gdje je započeo na druge dijelove tijela.

Širenja rakana drugi dio tijela naziva se metastaziranje. Stanice raka otrgnu se od mjesta gdje su počele rasti (primarni tumor) i putuju kroz limfni sustav ili krv.

Limfni sustav. Rak dolazi u limfni sustav, putuje kroz limfne žile i tvori metastatski tumor u drugom dijelu tijela.

Krv. Rak dolazi u krv, putuje kroz krvne žile i tvori metastatski tumor u drugom dijelu tijela.

Metastatski tumor je isti tip raka kao primarni tumor. Na primjer, ako se rak ne-malih stanica pluća širi na mozak, stanice raka u mozgu zapravo su stanice raka ne-malih stanica pluća. Bolest je metastazni rak ne-malih stanica pluća, a ne rak mozga.

Sljedeći se stadiji rabe za prikaz proširenosti karcinoma pluća ne-malih stanica:

Okultni (skriveni) stadij

U okultnom (skrivenom) stadiju, rak se ne može vidjeti kod snimanja ili bronhoskopije. Stanice raka nađu se u ispljuvku (sluz iskašljana iz pluća) ili ispiranjem /lavažom/ bronha. Rak se može proširiti na druge dijelove tijela.

Stadij 0 (karcinom in situ)

U stadiju 0, abnormalne stanice se nalaze u sluznici dišnih putova. Te abnormalne stanice mogu postati rak i širiti se u obližnje normalno tkivo. Stadij 0 također se naziva karcinom in situ.

Stage I

Stadij I karcinoma pluća ne-malih stanica.

U prvom stadiju rak se već formirao. Stadij I podijeljen je u stadije IA i IB:

Stadij IA: Tumor je u plućima i veličine 3 centimetra ili manji.

Stadij IB: Rak se nije proširio na limfne čvorove i prisutno je jedno ili više od sljedećeg:

  • Tumor je veći od 3 centimetra, ali ne veći od 5 centimetara.
  • Rak se proširio na glavni bronh i nalazi se najmanje 2 centimetra ispod mjesta gdje dušnik razdvaja u  bronhe.
  • Rak se proširio na najdublji sloj membrane koja prekriva pluća.
  • Dio pluća je kolabirao ili razvio se pneumonitis (upala pluća) na području gdje se dušnik razdvaja u bronhe.

Stadij II

Stadij II podijeljen je na stadije IIA i IIB. Svaki od stadija IIA i IIB su podijeljeni u dvije sekcije ovisno o veličini tumora, gdje se nalazi tumor i postoji li rak u limfnim čvorovima.

Stadij IIA:

Stadij IIA karcinoma pluća ne-malih stanica.

(1)Rak se proširio na limfne čvorove na istoj strani prsa kao i tumor. Limfni čvorovi s    rakom su unutar pluća ili u blizini bronha. Isto vrijedi i jedno ili više od sljedećeg:
* Tumor nije veći od 5 centimetara.
* Rak se proširio na glavni bronh i nalazi se najmanje 2 centimetra ispod gdje se traheja razdvaja na bronhe.
* Rak se proširio na najdublji sloj membrane koja prekriva pluća.
* Dio pluća je kolabirao ili razvio se  pneumonitis (upala pluća) na području gdje se dušnik razdvaja u  bronhe.

ili

(2)Rak se nije proširio na limfne čvorove i istinito je jedno ili više od sljedećeg:
* Tumor je veći od 5 centimetara, ali ne veći od 7 centimetara.
* Rak se proširio na glavni bronh i nalazi se najmanje 2 centimetra ispod gdje se traheja razdvaja na  bronhe.
* Rak se proširio na najdublji sloj membrane koja prekriva pluća.
* Dio pluća je kolabirao ili razvio se  pneumonitis (upala pluća) na području gdje se dušnik razdvaja na bronhe.

Stadij IIB

Stadij IIB karcinoma pluća ne-malih stanica

(1)Rak je proširio na obližnje limfne čvorove na istoj strani prsa kao i tumor. Limfni čvorovi s rakom su unutar pluća ili u blizini bronha. Vrijedi i jedno ili više od sljedećeg:
*Tumor je veći od 5 centimetara, ali ne veći od 7 centimetara.
*Rak se proširio na glavni bronh i nalazi se najmanje 2 centimetra ispod mjesta  gdje se traheja razdvaja na bronhe.
*Rak se proširio na najdublji sloj membrane koji prekriva pluća.
*Dio pluća je kolabirao ili se razvio pneumonitis (upala pluća) na području gdje se dušnik razdvaja na bronhe.

ili

(2)Rak se nije proširio na limfne čvorove i nailazimo na jedno ili više od sljedećeg:
*Tumor je veći od 7 centimetara.
*Rak se proširio na glavni bronh (najmanje 2 centimetra ispod mjesta gdje se traheja razdvaja na  bronhe), prsni zid, dijafragmu ili živac koji kontrolira dijafragmu.
*Rak je proširio na srčanu ovojnicu ili pleuru.
*Cijelo pluće je kolabirano ili se razvio pneumonitis (upala pluća).
*Postoji jedan ili više zasebnih tumora u istom režnju pluća.

Stadij IIIA

Stadij IIIA je podijeljen u tri sekcije, ovisno o veličini tumora, gdje se nalazi tumor i koji limfni čvorovi su zahvaćeni rakom (ako ih ima).

Stadij III A (1) karcinoma pluća ne-malih stanica

(1)Rak se proširio na limfne čvorove na istoj strani prsa kao i tumor. Limfni čvorovi s rakom su blizu prsne kosti  ili mjesta gdje bronh ulazi u pluća. Također:
*Tumor može biti bilo koje veličine.
*Dio pluća (gdje se dušnik razdvaja na bronhe) ili cijelo pluće može biti kolabirano ili se može  razviti pneumonitis (upala pluća).
*Može postojati jedan ili više zasebnih tumora u istom režnju pluća.
*Rak se možda proširio na bilo što od sljedećeg:

-Glavni bronh, ali ne područje gdje se dušnik razdvaja na bronhe.
-Prsni zid.
-Dijafragma i živac koji je kontrolira.
-Vanjski i unutarnji list pleure.
-Srčana ovojnica.

ILI

Stadij III A (2) karcinoma pluća ne-malih stanica

(2)Rak se proširio na limfne čvorove na istoj strani prsa kao i tumor. Limfni čvorovi s rakom su unutar pluća ili u blizini bronha. Također:
* Tumor može biti bilo koje veličine.
* Cijelo plućno krilo može kolabirati ili se može razviti upala pluća (pneumonitis).
* Može postojati jedan ili više zasebnih tumora u bilo kojem od lobusa pluća s rakom.
* Rak se može proširiti na bilo što od sljedećeg:

-Glavni bronh, ali ne područje gdje se dušnik razdavaja na bronhe.
-Zid prsnog koša.
-Difragmu i živac koji je kontrolira.
-Oba lista pleure.
-Srce ili srčanu ovojnicu.
-Glavne krvne žile koje vode do ili iz srca.
-Dušnik.
-Jednjak.
-Živac koji kontrolira grkljan (govornu kutiju).
-Sternum (prsnu kost) ili kralježnicu.
-Karina (gdje se dušnik razdvaja na dva glavna bronha).

ILI

Stadij III A (3) karcinoma pluća ne-malih stanica

(3) Rak se nije proširio na limfne čvorove, a tumor može biti bilo koje veličine. Rak je proširen na bilo što od sljedećeg:
* Srce.
* Glavne krvne žile koje vode do ili iz srca.
* Dušnik.
* Jednjak.
* Živac koji kontrolira grkljan (govorna kutija).
* Prsnu kost ili kralježnicu.
* Karina (gdje se dušnik razdvaja na dva glavna bronha).

Stadij III B (1) karcinoma pluća ne-malih stanica

Stadij IIIB(1) raka ne-malih stanica pluća: Rak je proširio na limfne čvorove iznad  ključne kosti ili na limfne čvorove na strani pluća suprotnoj od tumora. Također:

  • Tumor može biti bilo koje veličine.
  • Dio pluća (gdje se dušnik razdvaja na dva glavna bronha) ili cijelo pluće može biti kolabirano ili se može razviti upala pluća (pneumonitis).
  • Može postojati jedan ili više zasebnih tumora u bilo kojem od režnjeva pluća s rakom.
  • Rak se može proširiti na bilo što od sljedećeg:

-Glavni bronh.
-Zid prsnog koša.
-Difragmu i živac koji je kontrolira.
-Oba lista pleure.
-Srce ili srčanu ovojnicu.
-Glavne krvne žile koje vode do ili iz srca.
-Dušnik.
-Jednjak.
-Živac koji kontrolira grkljan (govorni aparat).
-Prsnu kost ili kralježnicu.
-Karinu (gdje se dušnik razdvaja na dva glavna bronha).

Stadij III B (2) karcinoma pluća ne-malih stanica

(2)Rak se proširio na limfne čvorove na istoj strani prsa gdje je i tumor. Limfni čvorovi s rakom su blizu prsne kosti ili mjesta gdje bronh ulazi u pluća. Također:
* Tumor može biti bilo koje veličine.
* Mogu postojati zasebni tumori u različitim režnjevima istog plućnog krila.
* Rak je proširen na bilo što od sljedećeg:

-Srce.
-Glavne krvne žile koje vode do ili iz srca.
-Dušnik.
-Jednjak.
-Živac koji kontrolira grkljan (govornu kutiju).
-Prsnu kost, prsni koš ili kralježnicu.
-Karinu (gdje se dušnik razdvaja na dva glavna bronha).

Stadij IV

Stadij IV karcinoma pluća ne-malih stanica

U stadiju IV, tumor može biti bilo koje veličine i rak se može proširiti na limfne čvorove. Vrijedi jedno ili više od sljedećeg:

  • Postoje jedan ili više tumora u oba plućna krila.
  • Rak se nalazi u tekućini oko pluća ili srca.
  • Rak je proširio na druge dijelove tijela, poput mozga, jetre, nadbubrežnih žlijezda, bubrega ili kostiju.
Recidivni rak pluća ne-malih stanica

Recidivni rak pluća ne-malih stanica je rak koji se ponovo vraća nakon što je liječen. Rak se može vratiti u mozak, pluća ili druge dijelove tijela.

LIJEČENJE RAKA PLUĆA NE-MALIH STANICA

Koristi se devet vrsta standardnih terapijskih postupaka:

Operacija

Četiri vrste operacija se koriste za liječenje raka pluća ne-malih stanica:

  • Wedge /klinasta/ resekcija: Kirurgija za uklanjanje tumora i dijela zdravog tkiva oko tumora u obliku klina. Kada se uzme malo veća količina tkiva, naziva se segmentna resekcija.

Wedge resekcija pluća.

  • Lobektomija: Kirurško  uklanjanje cijelog režnja plućnog krila.

Lobektomija.

  • Pneumonektomija: Kirurško uklanjanje cijelog plućnog krila.

Pneumonektomija.

  • „Sleeve“ resekcija: Kirurško uklanjanje dijela bronha.

Čak i ako liječnik ukloni cijeli tumor vidljiv tijekom operacije, neki pacijenti mogu dobiti kemoterapiju ili terapiju zračenjem nakon operacije kako bi ubile sve stanice raka koje su ostale. Liječenje dano nakon operacije, kako bi se smanjio rizik da će se rak vratiti, naziva se adjuvantna terapija.

Radioterapija/ zračenje

Radioterapija je liječenje raka koja koristi visoko-energetske rendgenske zrake ili druge vrste zračenja kako bi ubila stanice raka ili im zaustavila rast. Postoje dvije vrste radijacijske terapije:

  • Vanjska radioterapija koristi stroj izvan tijela kako bi poslali zračenje prema raku.
  • Unutarnja radioterapija ili brahiterapija je vrsta radioterapije kod koje se minijaturni radioaktivni izvori zračenja dovode u kontakt sa tumorom.

Stereotaktička radioterapija je vrsta vanjske terapije zračenjem. Posebna oprema koristi se za postavljanje pacijenta u isti položaj za svaki tretman zračenja. Jednom dnevno krpz nekoliko dana, stroj za zračenje usmjerava veću dozu zračenja nego što je to uobičajeno izravno na tumor. Postavljanjem  pacijenta u isti  položaj za svaki tretman, rezultira manjim oštećenjima obližnjeg zdravog tkiva.

Stereotaktička radiokirurgija je vrsta vanjske radijacijske terapije koja se koristi za liječenje raka pluća koji se proširio na mozak. Čvrsti okvir pričvršćen je na lubanju kako bi se glava držala mirnom i fiksiranom tijekom zračenja. Stroj daje jednu veliku dozu zračenja izravno u tumor u mozgu. Ovaj postupak ne uključuje operaciju.

Za tumore u dišnim putevima, zračenje se daje izravno u tumor putem endoskopa.

Način na koji se daje terapija zračenjem ovisi o vrsti i stupnju raka koji se liječi. Također ovisi o tome gdje se nalazi rak. Vanjska i unutarnja zračenja koriste se za liječenje raka pluća ne-malih stanica.

Kemoterapija

Kemoterapija je liječenje raka koje koristi lijekove za zaustavljanje rasta stanica raka, bilo ubijanjem stanica ili zaustavljanjem njihovog dijeljenja. Kada se kemoterapija uzima na  usta ili ubrizgava u venu ili mišić, lijekovi ulaze u krvotok i mogu doći do stanice raka svugdje u  tijelu (sistemska kemoterapija). Kada se kemoterapija daje  izravno u cerebrospinalnu tekućinu (intratekalna kemoterapija), organ ili tjelesnu šupljinu kao što je abdomen, lijekovi uglavnom djeluju na stanice raka u tim područjima (lokalna  kemoterapija). Na koji način će se kemoterapija davati ovisi o vrsti i stadiju tumora koji se liječi.

Ciljana terapija

Ciljana terapija je vrsta liječenja koja koristi lijekove ili druge tvari za prepoznavanje i napad na specifične stanice raka bez oštećenja normalnih stanica. Monoklonalna protutijela i inhibitori tirozin kinaze su dva glavna tipa ciljane terapije koja se koristi za liječenje uznapredovalog, metastaziranog ili recidivnog karcinoma pluća ne-malih stanica.

Terapija monoklonalnim antitijelima je tretman raka koji koristi antitijela napravljena u laboratoriju, iz jednog tipa stanice imunološkog sustava. Ta antitijela mogu identificirati tvari na stanicama raka koje potiču rast stanica raka. Antitijela se pričvršćuju na te tvari i ubijaju stanice raka, blokiraju njihov rast ili ih sprječavaju da se šire. Monoklonalna antitijela daju se infuzijom. Mogu se koristiti sami ili nositi lijekove, toksine ili radioaktivni materijal izravno u stanice raka.

Koristi se nekoliko vrsta monoklonalne terapije.

  • Inhibitori vascularng endotelnog faktora rasta (VEGF): Stanice raka tvore supstancu nazvanu VEGF, koja uzrokuje stvaranje novih krvnih žila (angiogeneza) u tumoru. Te krvne žile dovode kisik i hranjive tvari u tumor i pomažu mu rasti. VEGF inhibitori blokiraju VEGF i zaustavljaju nastajanje novih krvnih žila. To može ubiti stanice raka jer im je uskraćen dovod kisika i hrane. Bevacizumab i ramucirumab su VEGF inhibitori i inhibitori angiogeneze.
  • Inhibitori receptora  epidermalnog faktora rasta (EGFR) Terapija inhibitorom receptora epidermalnog faktora rasta (EGFR): EGFR su proteini koji se nalaze na površini određenih stanica, uključujući stanice raka. Epidermalni faktor rasta djeluje na  EGFR na površini stanice i uzrokuje da stanice rastu i dijele se. Inhibitori EGFR blokiraju receptor i onemogućavaju da se  faktor epidermalnog rasta od veže na stanicu raka. Time se zaustavlja rast i dioba stanica raka. Cetuximab i necitumumab su inhibitori EGFR.
  • PD-1 inhibitori: PD-1 je protein na površini T stanica koji pomaže u održavanju imunoloških odgovora tijela. Kada se PD-1 veže na drugi protein nazvan PDL-1 na stanici raka, sprječava T stanicu da ubija stanice raka. PD-1 inhibitori se vežu na PDL-1 i dopuštaju T stanicama da ubiju stanice raka. Nivolumab, pembrolizumab i atzolizumab su tipovi inhibitora imunog nadzora.

Mehanizam djelovanja PD-1 inhibitora.

Inhibitori tirozin kinaze

Inhibitori tirozin kinaze su lijekovi male molekule koji prolaze kroz staničnu membranu i djeluju  unutar stanica raka kako bi blokirali signale koje stanicama  raka trebaju kako bi rasle i dijelile se. Neki inhibitori tirozin kinaze imaju i učinke inhibitora angiogeneze.

Postoje različite vrste inhibitora tirozin kinaze:

  • Inhibitori receptora tirozin kinaze za epidermalni faktor rasta (EGFR). EGFR su proteini koji se nalaze na površini i unutar određenih stanica, uključujući stanice raka. Epidermalni faktor rasta djeluje na receptor EGFR unutar stanice i šalje signale na područje stanice sa tirozin kinazom, što stanicama daje uputu da rastu i dijele se. Inhibitor receptora tirozin kinaze za epidermalni faktor rasta zaustavlja ove signale i zaustavlja stanicu raka da raste i dijeli se. Erlotinib, gefitinib i terminabin su tipovi inhibitora receptora tirozin kinaze za epidermalni faktor rasta. Neki od tih lijekova rade bolje kada postoji i mutacija (promjena) u EGFR genu.
  • Inhibitori kinaze koji utječu na stanice s određenim promjenama gena: Određene promjene ALK i ROS1 gena uzrokuju stvaranje prevelike količine proteina. Blokiranje ovih proteina može zaustaviti rast i širenje raka. Crizotinib se koristi za zaustavljanje stvaranja proteina pomoću ALK i ROS1 gena. Ceritinib se koristi za zaustavljanje proizvodnje proteina od strane ALK gena.

Laserska terapija

Laserska terapija je liječenje raka koje koristi lasersku zraku (uska zraka intenzivne svjetlosti) za ubijanje stanica raka.

Fotodinamička terapija (PDT)

Fotodinamička terapija (PDT) je liječenje raka koji koristi lijek i određenu vrstu laserskog svjetla za ubijanje stanica raka. Lijek koji nije aktivan sve dok nije izložen svjetlosti ubrizgava se u venu. Lijek se skuplja više u stanicama raka nego u normalnim stanicama. Fiberoptičke cijevi se zatim koriste za usmjeravanje laserskog svjetla na stanice raka, gdje lijek postaje aktivan i ubija stanice. Fotodinamička terapija uzrokuje malo oštećenja zdravog tkiva. Koristi se uglavnom za liječenje tumora na ili pod kožom ili na sluznici unutarnjih organa. Kada je tumor u dišnim putevima, PDT se izravno daje u tumor kroz endoskop.

Kriokirurgija

Kriokirurgija je liječenje koje koristi instrument za zamrzavanje i uništavanje abnormalnog tkiva, kao što je karcinom in situ. Ova vrsta liječenja naziva se i krioterapija. Za tumore u dišnim putevima kriokirurgija se vrši putem endoskopa.

Elektrokauterizacija

Elektrokauterizacija je postupak koji koristi sondu ili iglu koja se grije električnom strujom da uništi abnormalno tkivo. Za tumore u dišnim putevima elektrokauterizacija se vrši putem endoskopa.

Nadzor

Nadzorno čekanje pažljivo prati stanje pacijenta bez ikakvog liječenja do pojave ili promjena znakova ili simptoma. To se može učiniti u nekim rijetkim slučajevima raka pluća ne-malih stanica.

OPCIJE LIJEČENJA RAKA PLUĆA NE-MALIH STANICA PREMA STADIJIMA ILI PROŠIRENOSTI BOLESTI

Okultni (nevidljivi) rak pluća ne-malih stanica

Liječenje okultnog raka pluća ne-malih stanica ovisi o stadiju bolesti. Okultni tumori se često nalaze u ranoj fazi (tumor je samo u plućima) i ponekad se može izliječiti operacijom.

Stadij 0 (karcinom u situ)

Liječenje stadija 0 može uključivati sljedeće:

  • Operacija (klinasta /wedge/ resekcija ili segmentna resekcija).
  • Fotodinamička terapija za tumore u ili blizu bronha.
  • Elektrokoagulacija, kriokirurgija ili laserska kirurgija za tumore u ili blizu bronha.
Stadij I raka pluća ne-malih stanica

Liječenje karcinoma pluća ne-malih stanica stadija I može uključivati sljedeće:

  • Operacija (klinasta resekcija, segmentna resekcija, “ sleeve“ resekcija ili lobektomija).
  • Vanjska terapija zračenjem, uključujući stereotaktičku terapiju zračenjem  za pacijente koji se ne mogu operirati ili odbijaju operaciju.
  • Kliničko ispitivanje kemoterapije ili terapije zračenjem nakon operacije.
  • Kliničko ispitivanje liječenja davanog kroz endoskop, kao što je fotodinamička terapija (PDT).
  • Kliničko ispitivanje kirurškog zahvata praćenog kemoprevencijom.
Stadij II raka pluća ne-malih stanica

Liječenje karcinoma pluća ne-malih stanica stadija II može uključivati sljedeće:

  • Operacija (klinasta resekcija, segmentna resekcija, “ sleeve“ resekcija, lobektomija ili pneumonektomija).
  • Kemoterapija nakon koje slijedi operacija.
  • Operacija praćena kemoterapijom.
  • Vanjska radioterapija za pacijente koji ne mogu imati operaciju.
  • Kliničko ispitivanje radioterapije nakon operacije.
Stadij IIIA raka pluća ne-malih stanica

Liječenje stadija IIIA raka pluća ne-malih stanica koji se može ukloniti kirurškim zahvatom može uključivati slijedeće:

  • Operacija praćena kemoterapijom.
  • Operaciju slijedi terapija zračenjem.
  • Kemoterapija nakon čega slijedi operacija.
  • Operacija praćena kemoterapijom u kombinaciji s terapijom zračenjem.
  • Kemoterapija i terapija zračenjem nakon operacije.
  • Kliničko ispitivanje novih kombinacija liječenja.

Liječenje stadija IIIA ne-malih stanica raka pluća koji se ne može ukloniti kirurškim zahvatom može uključivati sljedeće:

  • Kemoterapija i terapija zračenjem davani istovremeno ili neposredno jedno poslije drugoga.
  • Samo vanjska radioterapija za pacijente koji se ne mogu liječiti kombiniranom terapijom ili kao palijativni tretman za ublažavanje simptoma i poboljšanje kvalitete života.
  • Unutarnja radijacijska terapija ili laserska kirurgija, kao palijativni tretman za ublažavanje simptoma i poboljšanje kvalitete života.
  • Kliničko ispitivanje novih kombinacija tretmana.

Rak ne-malih stanica vrhova pluća (Pancoast-ov tumor), započinje u gornjem dijelu pluća i širi se u obližnja tkiva poput zida prsnog koša, velikih krvnih žila i kralježnice. Liječenje Pancoast-ovih tumora može uključivati sljedeće:

  • Samo radioterapija.
  • Radioterapija slijedi kirurgija.
  • Kemoterapija i terapija zračenjem dani su kao zasebni tretmani tijekom istog vremenskog razdoblja. Operacija se također može obaviti nakon kemoterapije i terapije zračenjem.
  • Samo operacija.
  • Kliničko ispitivanje novih kombinacija tretmana.

Neki tumori pluća ne-malih stanica stadija IIIA koji rastu u zid prsnog koša mogu biti potpuno uklonjeni. Liječenje tumora na zidu prsnog koša može uključivati sljedeće:

  • Operacija.
  • Operacija i terapija zračenjem.
  • Samo radioterapija.
  • Kemoterapija u kombinaciji s radioterapijom i / ili operacijom.
  • Kliničko ispitivanje novih kombinacija tretmana.
Stadij IIIB raka pluća ne-malih stanica

Liječenje stadija IIIB ne-malih stanica raka pluća može uključivati sljedeće:

  • Kemoterapija nakon čega slijedi vanjska terapija zračenjem.
  • Kemoterapija i terapija zračenjem davani su kao zasebni tretmani tijekom istog vremenskog razdoblja.
  • Kemoterapija nakon čega slijedi operacija.
  • Vanjska radioterapija sama za pacijente koji se ne mogu liječiti kemoterapijom.
  • Vanjska radioterapija kao palijativna terapija, radi ublažavanja simptoma i poboljšanja kvalitete života.
  • Laserska terapija i / ili unutarnja radioterapija za ublažavanje simptoma i poboljšanje kvalitete života.
  • Klinička ispitivanja novih planiranja vanjske radijacijske terapije i novih vrsta liječenja.
  • Kliničko ispitivanje kemoterapije i terapije zračenjem kombinirano s radiosenzitizatorom.
  • Klinička ispitivanja ciljane terapije kombinirane s kemoterapijom i terapijom zračenjem.
Stadij IV raka pluća ne-malih stanica

Liječenje stadija IV raka plućane-malih stanica može uključivati sljedeće:

  • Kemoterapija.
  • Kemoterapija nakon čega slijedi dodatna kemoterapija kao terapija održavanja koja pomažu da rak ne napreduje.
  • Kombinirana kemoterapija i ciljana terapija s monoklonalnim protutijelom, kao što su bevacizumab, cetuximab ili necitumumab.
  • Ciljana terapija s monoklonalnim protutijelom, kao što je nivolumab, pembrolizumab ili atzolizumab.
  • Ciljana terapija sa inhibitorom tirozin kinaze, kao što su erlotinib, gefitinib, terminabin, krizotinib ili ceritinib.
  • Vanjska radioterapija kao palijativna terapija, radi ublažavanja simptoma i poboljšanja kvalitete života.
  • Laserska terapija i / ili unutarnja terapija zračenjem za tumore koji blokiraju dišne putove.
  • Kliničko ispitivanje novih lijekova i kombinacija tretmana.

2.RAK PLUĆA MALIH STANICA (mikrocelularni)

Rak pluća malih stanica je bolest u kojoj se maligne stanice stvaraju u tkivima pluća.

Pluća su par konusnih organa za disanje smještenih unutar prsnog koša. Pluća donose kisik u tijelo kad udišemo i izbacuju ugljični dioksid iz tijela kada izdišemo. Svako plućno krilo je podijeljeno u lobuse ili režnjeve. Lijevo plućno krilo ima dva režnja. Desno je nešto veće i ima tri režnja. Dvije cijevi koje se zovu bronhi vode iz dušnika do desnog i lijevog pluća. Rak pluća može zahvatiti i bronhije. Tanke zračne vrećice alveole i male dišne cijevi koje se zovu bronhiole čine unutrašnjost pluća.

Anatomija dišnog sustava, koja prikazuje dušnik i oba pluća i njihove režnjeve i dišne putove. Također su prikazani limfni čvorovi i dijafragma. Kisik se udahne u pluća i prolazi kroz tanke membrane alveola i dolazi u krvotok.

Tanka opna, pleura, pokriva vanjsku stranu svakog plućnog krila i unutarnji zid prsne šupljine. Tako se stvara vreću nazvanu pleuralna šupljina. Pleuralna šupljina obično sadrži malu količinu tekućine koja pomaže plućima da se glatko kreću u prsima prilikom disanja.

Dvije su glavne vrste raka pluća malih stanica.

Ove dvije vrste uključuju različite vrste stanica. Stanice raka svakog tipa rastu i šire na različite načine. Vrste karcinoma pluća malih stanica nazivaju se prema vrstama stanica koje se nalaze u raku i kako izgledaju stanice kad se gledaju pod mikroskopom:

  • Karcinom malih stanica (mikrocelularni karcinom, oat cell karcinom, karcinom stanica poput zobi).
  • Kombinirani karcinom malih stanica.
Pušenje je glavni faktor rizika za nastanak karcinoma pluća ne-malih stanica.

Sve što povećava vaše šanse za dobivanje bolesti naziva se faktorom rizika. Imajući faktor rizika ne znači da ćete dobiti rak; bez faktora rizika ne znači da nećete dobiti rak. Razgovarajte sa svojim liječnikom ako smatrate da ste izloženi riziku od raka pluća.

Faktori rizika za rak pluća uključuju sljedeće:

  • Pušenje cigareta, lule ili cigara, sada ili u prošlosti. Ovo je najvažniji faktor rizika za rak pluća. Što je osoba počela ranije u životu pušiti, ako puši često i dugi vremenski period, to je veći rizik od razvoja raka pluća.
  • Pasivna izloženost duhanskom dimu.
  • Izlaganje zračenju iz bilo kojeg od sljedećih razloga:

-Radioterapija dojke ili prsnog koša.
-Izloženost radonu u kući ili na radnom mjestu.
-Dijagnostičko snimanje poput CT snimanja.
-Zračenje usljed atomske bombe.

  • Izloženost azbestu, kromu, niklu, beriliju, arsenu, čađi ili katranu na radnom mjestu.
  • Živjeti gdje postoji zagađenje zraka.
  • Imati obiteljsku povijest raka pluća.
  • Biti zaražen virusom humane imunodeficijencije (HIV).
  • Uzimanje beta karotenskih dodataka kod teških pušača.

Starija dob je glavni čimbenik rizika za većinu vrsta raka. Mogućnost dobivanja raka povećava se starenjem.

Kada se pušenje kombinira s drugim čimbenicima rizika, povećava se rizik od raka pluća.

Znakovi raka pluća ne-malih stanica uključuju kašalj koji ne prolazi i kratkoću daha.

Ponekad rak pluća ne uzrokuje rane znakove ili simptome. Može se otkriti tijekom rendgenskog snimanja prsnog koša učinjenog zbog nekog drugog stanja. Znakovi i simptomi mogu biti uzrokovani rakom pluća ili drugim stanjima. Provjerite kod svog liječnika ako imate bilo što od sljedećeg:

  • Nelagoda ili bol u prsima.
  • Kašalj koji ne prestaje ili se pogoršava tijekom vremena.
  • Problemi s disanjem.
  • Teško disanje.
  • Krv u ispljuvku (sluz iskašljana iz pluća).
  • Promuklost.
  • Gubitak apetita.
  • Neobjašnjivi gubitak tjelesne težine.
  • Osjećaj velikog umora.
  • Teškoće s gutanjem.
  • Oticanje lica i / ili vena u vratu.
Testovi koji ispituju pluća koriste se za otkrivanje (pronalaženje), dijagnosticiranje i stupnjevanje  karcinoma pluća ne-malih stanica.

Testovi i postupci za otkrivanje, dijagnosticiranje i stupnjevanje karcinoma pluća ne-malih stanica često se provode u isto vrijeme. Mogu se koristiti neki od sljedećih testova i postupaka:

Fizikalni pregled i anamneza: Pregledavanje tijela za provjeru općih znakova zdravlja, uključujući provjeru znakova bolesti kao što su natečeni limfni čvorovi u vratu ili bilo što drugo što se čini neobičnim. Također će se ispitati  povijest prošlih bolesti,  navike pacijenta te dosadašnja liječenja.

Laboratorijski testovi: Medicinski postupci koji testiraju uzorke tkiva, krvi, urina ili drugih tvari u tijelu. Ovi testovi pomažu u dijagnosticiranju bolesti, planiranju i kontroli liječenja ili nadzoru bolesti tijekom vremena.

Rendgensko snimanje prsnog koša: Rendgenska slika organa i kostiju unutar prsnog koša. Rendgenska zraka je vrsta energetske zrake koja može proći kroz tijelo i na film, stvarajući sliku područja unutar tijela.

Rendgensko snimanje prsnog koša. X-zrake se koriste za snimanje slika organa i kostiju prsnog koša. X-zrake prolaze kroz pacijenta na film.

CT sken-kompjuterizirana tomografija: Postupak koji čini niz detaljnih slika tijela, dobivenih  iz različitih kutova. Slike su napravljene pomoću računala povezanih s rendgenskim strojem. Mogu se davati pacijentu i kontrastno sredstvo ili „boja“ koja se može ubrizgati u venu ili progutati kako bi se organi ili tkiva pokazali jasnije. CT se još naziva i kompjuterizirana aksijalna tomografija (CAT).

Citološka analiza sputuma: Postupak u kojem patolog pregledava uzorak iskašljaja (sluz koja se iskašljava iz pluća) pod mikroskopom, kako bi provjerio da li postoje stanice raka.

Aspiracijska biopsija pluća finom iglom: Uzimanje uzorka tkiva ili tekućine iz pluća pomoću tanke igle. Za lociranje abnormalnog tkiva ili tekućine u plućima koristi se CT, ultrazvuk ili drugi postupak snimanja. Mali rez se načini u koži i kroz njega se umetne fina igla za biopsiju abnormalnog tkiva ili tekućine. Uzorak se šalje u laboratorij. Patolog tada pregleda uzorak pod mikroskopom kako bi potražio stanice raka. Rendgensko snimanje prsnog koša je učinjeno Nakon postupka učini se rendgensko snimanje da bi se provjerilo da zrak ne izlazi iz pluća u prsni koš.

Aspiracijska biopsija pluća finom iglom: Pacijent leži na stolu koji klizi kroz stroj za kompjutoriziranu tomografiju (CT) koji uzima rendgenske slike unutrašnjosti tijela. Rendgenski snimci pomažu liječniku vidjeti gdje je abnormalno tkivo u plućima. Bioptička igla umetnuta je kroz zid prsnog koša i u područje abnormalnog plućnog tkiva. Mali komad tkiva uzima se kroz iglu i provjerava pod mikroskopom na znakove raka.

Bronhoskopija: Postupak gledanja unutar dušnika i velikih dišnih puteva u plućima kako bi se pronašla abnormalna područja. Bronhoskop je umetnut kroz nos ili usta u traheju i pluća. Bronhoskop je tanak, cijevni instrument sa izvorom  svjetlosti i lećom za gledanje. Može imati i alat za uzimanje uzoraka tkiva, koji se zatim provjeravaju pod mikroskopom na znakove raka.

Bronhoskopija. Bronhoskop je umetnut kroz usta, dušnik i glavne bronhije u pluća i traže se abnormalna područja. Bronhoskop je tanak, cijevni instrument sa izvorom svjetla i lećom za gledanje. Može imati i alat za uzimanje uzoraka tkiva. Uzorci tkiva provjeravaju se pod mikroskopom na znakove bolesti.

Torakoskopija: Kirurški postupak za pregled organa unutar prsnog koša kako bi se provjerilo da li postoje abnormalna područja. Između dva rebra načinjen je rez, a torakoskop je umetnut u prsa. Torakoskop je tanak, cijevni instrument sa izvorom svjetla i lećom za gledanje. Može imati i alat za uzimanje uzoraka tkiva ili limfnih čvorova, koji se provjeravaju pod mikroskopom na znakove raka. U nekim se slučajevima ovaj postupak koristi za uklanjanje dijela jednjaka ili pluća. Ukoliko se torakoskopom ne mogu doseći neki prgani, tkiva ili limfni čvorovi, učini se torakotomija.  U ovom postupku, između rebara se učini veći rez i otvori se široko prsni koš.

Torakocenteza: Punkcija zida prsnog koša zbog aspiracije pleuralne tekućine. Pleuralna tekućina se pregledava pod mikroskopom ne bi oli se našle stanice raka.

Svjetlosna i elektronska mikroskopija: laboratorijski test u kojemu se stanice u uzorku tkiva promatraju pod redovitim, svjetlosnim  i visokoučinkovitim elektronskim  mikroskopima kako bi se otkrile određene promjene u stanicama.

Imunohistokemija: Test koji koristi protutijela za provjeru određenih antigena u uzorku tkiva. Antitijelo je obično povezano s radioaktivnom supstancom ili bojilom koja uzrokuje osvjetljenje tkiva pod mikroskopom. Ovakav tip ispitivanja može se koristiti za razlikovanje određenih vrsta raka.

Neki čimbenici utječu na prognozu (mogućnost oporavka) i mogućnosti liječenja.

Prognoza (vjerojatnost oporavka) i mogućnosti liječenja ovise o sljedećem:

  • Stadij raka (da li je rak samo unutar prsnog koša ili se proširio na druga mjesta u tijelu).
  • Bolesnikova dob, spol i opće zdravlje.

Za određene bolesnike, prognoza također ovisi o tome da li se pacijent liječi kemoterapijom i zračenjem.

Za većinu bolesnika s karcinomom pluća malih stanica, trenutni tretmani ne liječe karcinom.

STADIJI RAKA PLUĆA MALIH STANICA

Nakon što je dijagnosticiran rak pluća, rade se testovi kako bi se utvrdilo jesu li su se stanice raka proširile unutar pluća ili na druge dijelove tijela.

Proces koji se koristi kako bi se utvrdilo je li rak proširio se u pluća ili na druge dijelove tijela, zove se stupnjevanje. Informacije prikupljene iz procesa stupnjevanja određuju stupanj ili stadij  bolesti. Važno je znati stadij kako bi se planiralo liječenje. Neki od testova koji se koriste za dijagnosticiranje karcinoma pluća malih stanica koriste se i za određivanje stadija  bolesti.

Ostali testovi i postupci koji se mogu koristiti u procesu stupnjevanja bolesti uključuju sljedeće:

MRI (magnetska rezonancija): postupak koji koristi magnet, radio valove i računalo kako bi se dobila serija detaljnih slika područja unutar tijela. Ovaj postupak se naziva i nuklearna magnetska rezonancija (NMRI). Za dobivanje detaljnih slika krvnih žila u jetri i blizu nje, boja se ubrizgava u venu. Ovaj postupak se naziva MRA (magnetna rezonantna angiografija).

CT sken-kompjuterizirana tomografija: Postupak koji čini niz detaljnih slika tijela, dobivenih  iz različitih kutova. Slike su napravljene pomoću računala povezanih s rendgenskim strojem. Mogu se davati pacijentu i kontrastno sredstvo ili „boja“ koja se može ubrizgati u venu ili progutati kako bi se organi ili tkiva pokazali jasnije. CT se još naziva i kompjuterizirana aksijalna tomografija (CAT).

PET sken- postupak za pronalaženje malignih tumorskih stanica u tijelu. Mala količina radioaktivne glukoze (šećera) se ubrizgava u venu. PET skener okreće se oko tijela i stvara sliku gdje se glukoza koristi u tijelu. Maligne tumorske stanice pokazuju svjetliju sliku jer su aktivnije i troše više glukoze od normalnih stanica. PET skeniranje i CT skeniranje mogu se obaviti u isto vrijeme. Ovo se zove PET-CT.

Radionuklidno skeniranje kostiju: Postupak za provjeru postojanja stanica ubrzanog dijeljenja, kao što su stanice raka u kostima. Vrlo mala količina radioaktivnog materijala ubrizgava se u venu i putuje kroz krvotok. Radioaktivni materijal skuplja u kostima i otkriva ga se skenerom.

Postoje tri načina na koje se rak širi u tijelu.

Rak se može proširiti kroz tkivo, limfni sustav i krv:

Tkivo. Rak se širi od mjesta gdje je započeo rast u obližnja područja.

Limfni sustav. Rak se širi odakle je započeo ulaskom u limfni sustav. Rak putuje kroz limfne žile u druge dijelove tijela.

Krv. Rak se širi odakle je započeo ulaskom u krv. Rak putuje kroz krvne žile u druge dijelove tijela.

Rak se može proširiti od mjesta gdje je započeo na druge dijelove tijela.

Širenja rakana drugi dio tijela naziva se metastaziranje. Stanice raka otrgnu se od mjesta gdje su počele rasti (primarni tumor) i putuju kroz limfni sustav ili krv.

Limfni sustav. Rak dolazi u limfni sustav, putuje kroz limfne žile i tvori metastatski tumor u drugom dijelu tijela.

Krv. Rak dolazi u krv, putuje kroz krvne žile i tvori metastatski tumor u drugom dijelu tijela.

Metastatski tumor je isti tip raka kao primarni tumor. Na primjer, ako se rak malih stanica pluća širi na mozak, stanice raka u mozgu zapravo su stanice raka malih stanica pluća. Bolest je metastazni rak malih stanica pluća, a ne rak mozga.

Sljedeći stadiji se koriste za karcinom pluća malih stanica:
Ograničeni  rak pluća malih stanica

U ograničenoj bolesti, rak je u plućima gdje je započeo i može se proširiti na područje između pluća ili na limfne čvorove iznad ključne kosti.

Prošireni rak pluća mala stanica

U proširenoj bolesti , rak se proširio izvan pluća, područja između pluća ili limfnih čvorova iznad ključne kosti na druga mjesta u tijelu.

Recidivni rak pluća malih stanica

Recidivni rak pluća malih stanica je rak koji se ponovo vraća nakon što je liječen. Rak se može vratiti u mozak, pluća ili druge dijelove tijela.

LIJEČENJE RAKA PLUĆA MALIH STANICA

Koristi se pet vrsta standardnih terapijskih postupaka:

Operacija

Operacija se može izvesti ako se rak nalazi u jednom plućnom krilu i samo u obližnjim limfnim čvorovima. Budući da se ova vrsta raka pluća obično nalazi u oba plućna krila, sama operacija se često ne koristi. Tijekom operacije, liječnik će ukloniti i limfne čvorove kako bi se saznalo da li su zahvaćeni rakom.  Ponekad se operacija može koristiti za uzimanje uzorka plućnog tkiva kako bi se utvrdila točna vrsta raka pluća.

Čak i ako liječnik ukloni cijeli tumor vidljiv tijekom operacije, neki pacijenti mogu dobiti kemoterapiju ili terapiju zračenjem nakon operacije kako bi ubile sve stanice raka koje su ostale. Liječenje dano nakon operacije, kako bi se smanjio rizik da će se rak vratiti, naziva se adjuvantna terapija.

Kemoterapija

Kemoterapija je liječenje raka koje koristi lijekove za zaustavljanje rasta stanica raka, bilo ubijanjem stanica ili zaustavljanjem njihovog dijeljenja. Kada se kemoterapija uzima na  usta ili ubrizgava u venu ili mišić, lijekovi ulaze u krvotok i mogu doći do stanice raka svugdje u  tijelu (sistemska kemoterapija). Kada se kemoterapija daje  izravno u cerebrospinalnu tekućinu (intratekalna kemoterapija), organ ili tjelesnu šupljinu kao što je abdomen, lijekovi uglavnom djeluju na stanice raka u tim područjima (lokalna  kemoterapija). Na koji način će se kemoterapija davati ovisi o vrsti i stadiju tumora koji se liječi.

Radioterapija /zračenje

Radioterapija je liječenje raka koja koristi visoko-energetske rendgenske zrake ili druge vrste zračenja kako bi ubila stanice raka ili im zaustavila rast. Postoje dvije vrste radijacijske terapije:

  • Vanjska radioterapija koristi stroj izvan tijela kako bi poslali zračenje prema raku.
  • Unutarnja radioterapija ili brahiterapija je vrsta radioterapije kod koje se minijaturni radioaktivni izvori zračenja dovode u kontakt sa tumorom.

Način na koji se daje terapija zračenjem ovisi o vrsti i stadiju raka koji se liječi. Vanjska radioterapija koristi se za liječenje raka pluća malih stanica, a može se koristiti i kao palijativna terapija za ublažavanje simptoma i poboljšanje kvalitete života. Također se može dati terapija zračenjem mozga kako bi se smanjio rizik širenja raka na mozak.

Laserska terapija

Laserska terapija je liječenje raka koje koristi lasersku zraku (uska zraka intenzivne svjetlosti) za ubijanje stanica raka.

Endoskopsko postavljanje stenta

Endoskop je tanak, cijevni instrument koji se koristi za gledanje tkiva unutar tijela. Endoskop ima izvor svjetlosti i leću za gledanje i može se iskoristiti za postavljanje stenta u neke strukture kako bi se držale otvorenima. Endoskopski stent može se koristiti za otvaranje dišnih putova blokiranih abnormalnim tkivom.

OPCIJE LIJEČENJA RAKA PLUĆA MALIH STANICA PREMA PROŠIRENOSTI BOLESTI

Ograničeni  raka pluća malih stanica

Liječenje ograničenog raka pluća malih stanica može uključivati sljedeće:

  • Kombinacija kemoterapije i zračenja prsnog koša. Radioterapija mozga može se kasnije davati bolesnicima s potpunim odgovorom na terapiju.
  • Kombinacija kemoterapije same za pacijente kojima se ne može dati terapija zračenjem.
  • Operacija praćena kemoterapijom.
  • Operacija koju slijedi kemoterapija i terapija zračenjem.
  • Radioterapija mozga može se dati pacijentima koji su imali potpuni odgovor na liječenje, kako bi se spriječilo širenje raka u mozak.
  • Klinička ispitivanja nove kemoterapije, operacije i tretmana zračenja.
Prošireni rak pluća malih stanica

Liječenje proširenog raka pluća malih stanica može uključivati sljedeće:

  • Kombinacija kemoterapije.
  • Radioterapija mozga, kralježnice, kostiju ili drugih dijelove tijela gdje se rak proširio, kao palijativna terapija za ublažavanje simptoma i poboljšanje kvalitete života.
  • Radioterapija prsnog koša može se dati pacijentima koji reagiraju na kemoterapiju.
  • Radioterapija mozga može se dati pacijentima koji su imali potpuni odgovor, kako bi se spriječilo širenje raka u mozak.
  • Klinička ispitivanja novih kemoterapijskih tretmana.