Tumori tankog crijeva

Simptomi malignih tumora tankog crijeva ovise ponajprije o njihovoj veličini i lokalizaciji. Najčešći simptomi su bol, gubitak tjelesne težine, rjeđe znakovi crijevne opstrukcije (začepljenja), krvarenja ili perforacije. Ponekad su prisutni proljevi i povišena temperatura nepoznata podrijetla.

Tanko crijevo najduži je i površinom najveći dio probavne cijevi, dužine 5 do 7 metara. Sastoji se od tri dijela: dvanaesnika ili duodenuma (duljine oko 25 cm ili dvanaest palaca), u kojeg se ulijevaju probavni sokovi jetre i gušterače, jejunuma (kojemu pripada 30% duljine tankog crijeva) u kojemu se dovršava razgradnja hrane i ileuma (60% duljine tankoga crijeva) u kojemu se razgrađeni sastojci hrane upijaju u krv. Kroz tanko crijevo hrana putuje valovitim stezanjem mišića crijeva (peristaltikom), a nakon tankog crijeva probava se nastavlja na debelo crijevo.

Dvanaesnik i tanko crijevo čine 75% dužine probavnog sustava, a tumori, benigni i maligni zajedno, obuhvaćaju 3% svih tumora probavnog sustava, od čega na maligne tumore otpada svega 1-2%. Učestalost karcinoma tankog crijeva je 1 novooboljeli na 100 000 stanovnika. Pretpostavlja se da je razlog njihovoj maloj pojavnosti u brzom prolasku hrane kroz tanko crijevo, jakoj imunološkoj obrani, razrjeđivanju crijevnog sadržaja i alkalnosti koja sprječava rast bakterija. Brza peristaltika ili brzi prolaz hrane kroz tanko crijevo skraćuje vrijeme dodira potencijalnog karcinogena sa sluznicom, a žitki ga i voluminozni sadržaj još i razrjeđuje. Neke bolesti, kao što su npr. obiteljska polipoza i Crohnova bolest, povećavaju rizik od nastanka ove skupine tumora. Histološki, 50% tumora tankoga crijeva jesu adenokarcinomi, 20% čine sarkomi, a ostalo su limfomi i karcinoidi.

Dijagnoza se postavlja na osnovu anamneze (uzimanja podataka od pacijenta), fizikalnog pregleda, kontrastne radiološke pretrage, angiografije, ultrazvuka, kompjutorizirane tomografije (CT), endoskopije te ukoliko je moguće patohistološke analize uzoraka tankoga crijeva. Kao metoda izbora koristi se endoskopija u kombinaciji s biopsijom, osobito zbog toga što se 70% malignih tumora pojavi u prvih 100 cm tankoga crijeva. Maligni tumori tankog crijeva teško se otkrivaju u ranome stadiju bolesti, jer se simptomi razvijaju dulje vrijeme i sve dok ne dođe do razvoja sindroma loše apsorpcije (proljevaste, obilne, kašaste, masne stolice, kisele reakcije i kiselog mirisa), anemije, krvarenja, neuromišićne razdražljivosti i sl. Ako je tumor tankog crijeva posljedica metastatske bolesti, njegovi najčešći simptomi su krvarenje (anemija) i opstrukcija. Krvarenje najčešće uzrokuju melanomi dok je opstrukcija posljedica raka jajnika.

Optimalan terapijski pristup kod većine tumora je kirurški zahvat. Kod malignih tumora dvanaesnika radi se pankreatoduodenoktomija (kirurško odstranjenje gušterače i dvanaesnika) uz limfadenektomiju (odstranjenje pripadajućih limfnih čvorova). Kod malignih lezija ostalog dijela tankog crijeva odstranjuje se radikalno tumorsko tkivo uz postizanje čistih rubova i limfadenektomija. Karcinomi tankog crijeva većinom su neosjetljivi na zračenje i kemoterapiju, a iznimka su limfomi.

Prognoza bolesti izrazito ovisi o histološkom tipu tumora i o njegovoj uznapredovalosti, ali je redovito loša. Petogodišnje preživljavanje bolesnika s malignim tumorima tankog crijeva je 20-30% kod adenokarcinoma, a 50-60% kod sarkoma i limfoma.